Marinko Bošnjak, dr. med., spec. urolog
04.07.2020.
LUTS (engl. Lower Urinary Tract Symptoms) kao pojam je sve do novijeg doba bio rezerviran isključivo za muškarce i indirektno se promatrao kao posljedica benigne hiperplazije prostate. Žene podjednako mogu imati poteškoće u donjem urinarnom traktu i poremećenu kvalitetu života. Najčešće tegobe su inkontinencija, urgencija i dizurične tegobe. Žene svih dobnih skupina mogu imati navedene tegobe, a najčešće u dobi od 40 ─ 60 godina. Nažalost, najveći broj žena uopće ne traži liječničku pomoć.
U svakodnevnoj urološkoj polikliničkoj praksi većina bolesnika su muškarci. Oni su osjetljiviji na simptome urotrakta i veliki broj se javlja na pregled s minimalnim tegobama. Žene se u urološku polikliniku javljaju uglavnom zbog urolitijaze i tumora urotrakta, ali u posljednje vrijeme se sve više primjećuje porast broja žena koje imaju tegobe s mokrenjem. Kvaliteta života je postala bitan faktor i sve više žena progovara o tome sa svojim obiteljskim liječnicima ili ginekolozima koji ih potom upućuju na urološki pregled. Tegobe zbog kojih se žene javljaju u urološku ambulantu se mogu podijeliti u 3 skupine:
Najčešće su poteškoće povezane s infekcijama urotrakta. One se prezentiraju dizuričnim tegobama, hematurijom i urgencijama. Kod žena koje su u menopauzi promjene u hormonalnom statusu izazivaju lokalne promjene u genitalnoj regiji. Lokalne promjene pridonose povećanoj sklonosti za suhoću sluznice i za poremećaje prirodne barijere koja inače sprečava ulazak patoorganizama u mokraćni mjehur. Nestabilnost detruzora najčešće uzrokuje simptome urgentne inkontinencije. Porodi, posebno višestruki, dugotrajni i porodi novorođenčadi velike porođajne težine uzrokuju mehaničke i funkcionalne promjene struktura dna zdjelice i najčešće uzrokuju stres inkontinenciju. Dijabetes se ponekad može prvo prezentirati kao poliurija uzrokovana hiperglikemijom i ona je uzrokovana povećanom količinom stvorenog urina. Urolitijaza često ima simptome LUTS-a. Konkrementi koji se nalaze u prevezikalnom dijelu uretera osim bolova lumbalno stvaraju dizurične tegobe i urgencije. Tumori se mjehura iznimno rijetko, ali ponekad slučajno otkriju u sklopu obrade LUTS-a. Neurološki poremećaji u velikom broju imaju kao posljedicu neku vrstu poremećaja mokrenja u rasponu od inkontinencije do potpune retencije urina. Retencija kod mlađih žena uglavnom bude prvi simptom multiple skleroze. Traume s oštećenjem kralježnične moždine dovode do poremećaja inervacije mišića detruzora i sfinktera. Lijekovi imaju nuspojave koje se odražavaju na mokraćni sustav. Antidepresivi ponekad uzrokuju osjećaj otežanog mokrenja. Diuretici su skupina lijekova koja najčešće dovodi do poteškoća s mokrenjem, ali to nije nuspojava već terapijski učinak. Njihovo djelovanje se temelji na povećanom stvaranju urina i to bolesnicima stvara poliuriju i nikturiju. Preparati litija mogu uzrokovati urgencije.
Postavljanje dijagnoze se kod žena djelomično razlikuje od muškaraca sa sličnim tegobama. Osnova svega je detaljna anamneza i fizikalni pregled, dosadašnje bolesti i operacije, a kod žena se izdvaja pitanje o porodima. Nužno je saznati kroničnu terapiju i alergije i od iznimne važnosti bi bilo imati ispunjen dnevnik mokrenja za barem 3 uzastopna dana. Prilikom prvog pregleda bilo bi dobro da bolesnica ima osnovne laboratorijske nalaze krvi i urina kao i urinokulturu. Od specifičnih pretraga, u urološkoj ambulanti se može napraviti uroflow, UZV urotrakta ili eventualno cistoskopija. Ukoliko postoje indikacije za dodatnom obradom, bolesnica se može uputiti i na dodatnu urodinamsku obradu, MSCT urografiju ili dinamičku scintigrafiju bubrega. Ponekad se dijagnoza postavi i indirektno, nakon uvođenja terapije. Posebno u uvjetima kada nisu dostupne napredne urološke dijagnostičke metode (urodinamika). Tada je nužno redovito praćenje i kontrola kako bi se na vrijeme korigirala terapija ukoliko nema očekivanog učinka.
Nakon definiranja poremećaja koji uzrokuje LUTS kod bolesnice se može pristupiti terapijskim postupcima.
Konzervativna terapija se može započeti higijensko-dijetetskim mjerama: promjena životnog stila, mršavljenje, prestanak pušenja, redukcija unosa tekućine iza 19 sati. Nikturija se dosta reducira uzimanjem diuretika u jutarnjim satima. U pojedinim slučajevima, u menopauzi i perimenopauzi, od velike koristi se pokazala lokalna hormonalna nadomjesna terapija. Uz dosta truda i upornosti mogu se naučiti i izvoditi vježbe za jačanje mišića dna zdjelice (Kegelove vježbe). To je iznimno učinkovita metoda koja se u idealnim uvjetima u početku izvodi uz nadzor stručne osobe i onda potom nastavlja samostalno u kućnim uvjetima. U pojedinim ustanovama je dostupna i vanjska magnetna inervacija dna zdjelice. Takvi uređaji aktiviraju mišiće dna zdjelice bez voljnih kontrakcija i dovode do „pasivnog“ vježbanja. U slučaju recidivnih uroinfekata preporuka je mokrenje nakon spolnog odnosa ili jednokratna antibiotska profilaksa prije samog odnosa. Nakon isključenja uroinfekcije i retencije urina može se uvesti peroralna terapija antimuskarinicima kao terapija prekomjerno aktivnog detruzora.
U slučaju izostanka terapijskog odgovora konzervativnim pristupom postoji više operacijskih tehnika koje se mogu primijeniti: kolposuspenzija, otvorena ili laparoskopska kao terapija za stres inkontinenciju, a manje invazivna tehnika je postavljanje suburetralnih slingova. Najmanje invazivna tehnika je upotreba bulking agensa koji se injekcijom postavljaju ispod sluznice uretre. U novije vrijeme hiperaktivni detruzor se može liječiti ponavljanim injekcijama Botulinum toksina pomoću cistoskopa. Od ostalih metoda može se nabrojiti neurosakralna modulacija, augmentacijska cistoplastika i urinarne diverzije. Kao krajnja terapijska metoda u slučaju retencije koristi se trajni urinarni kateter ili intemitentna samokateterizacija.
Invazivnije metode su potencijalno učinkovitije, ali nose i veći rizik od težih komplikacija. Manje invazivne metode su kratkotrajnijeg učinka ali i nose manji rizik od komplikacija.
Promatranjem bolesnica koje dolaze u urološku ambulantu može se zaključiti kako žene vrlo rijetko govore o problemima vezanim uz mokrenje. Najveći broj žena se navikne na urgencije i stres inkontinecniju. Postane im normalno da stalno koriste higijenske uloške i uopće ne očekuju da postoji rješenje tog problema. To dovodi do reduciranja društvenog života, izbjegavaju se kontakti s ljudima i to reducira kvalitetu života, posebno za žene koje su u radnom odnosu i prisiljene su biti okružene ljudima. Za početak bilo bi dobro barem doći do toga pitanja – imate li problema s mokrenjem?. Nužno je osvijestiti žene da to nije nekakva tabu tema o kojoj se ne priča i kako se takvi problemi ne trebaju rješavati samostalno. Zdravlje nije isključivo izostanak bolesti nego i kvalitetan život, bez nepotrebnih ograničenja.
1. Bates CP, Bradley WE, Glen ES, et al: First report on the standardization of terminology of lower urinary tract function. Produced by the International Continence Society. Br J Urol 1975; 48:39-42.
2. Bates CP, Bradley WE, Glen ES, et al: Fourth report on the standardization of terminology of lower urinary tract function. Terminology related to neuromuscular dysfunction of the lower urinary tract. Produced by the International Continence Society. Br J Urol 1981; 53:333-335.
3. Abrams P, Blaivas JG, Stanton SL, Andersen JT: Standardization of terminology of lower urinary tract function. Neurourol Urodyn 1988; 7:403-427.
4. Abrams P, Cardozo L, Fall M, et al: The standardization of terminology of lower urinary tract function: Report from the standardization sub-committee of the International Continence Society. Neurourol Urodyn 2002; 21:167-178.
5. Sand P, Dmochowski R: Analysis of the standardization of terminology of lower urinary tract function: Report from the standardization sub-committee of the International Continence Society Neurourol Urodyn 2002; 21:167-178; Http://www.icsoffice.org/ Document of ICSoffice.org, 2005.
