Uvod

Točan broj oboljelih u Republici Hrvatskoj nije poznat, no na temelju predpostavke da 10% osoba starijih od 65 godina boluje od Alzheimerove bolesti, izračunato je da u Republici Hrvatskoj ima oko 80000 oboljelih.

"Alzheimerova bolest očituje se progresivnom degenerativnom ireverzibilnom demencijom i koju karakterizira prisutnost amiloidnih plakova i neurifibrilarnih promjena s hiperfosforilacijom tau-bjelančevine u njima" (Babić, 2003). Alzheimerova bolest može se opisati kao degenerativna bolest mozga koja dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te svakako i do velikih promjena u osobnosti bolesnika. Od demencije u svijetu boluje oko 25 milijuna ljudi, a predviđa se da će do 2050. godine broj oboljelih biti četiri puta veći. Zabrinjavajući je svakako i podatak da se u Europi godišnje javlja veći broj novih bolesnika s demencijom od novog broja bolesnika s naprimjer moždanim udarom, dijabetesom ili karcinomom dojke. Alzheimerova demencija najčešći je oblik demencije i javlja se u 70 % osoba s demencijom. Točan broj oboljelih u Republici Hrvatskoj nije poznat, no na temelju predpostavke da 10% osoba starijih od 65 godina boluje od Alzheimerove bolesti, izračunato je da u Republici Hrvatskoj ima oko 80000 oboljelih. Starenjem populacije, demencija postaje ozbiljni medicinski i društveni problem, odnosno prema broju oboljelih koji je u stalnom porastu, mogli bismo reći da je demencija zapravo javno-zdravstveni problem 21. stoljeća.

Alzheimerova bolest

"Alzheimerova bolest je progresivni degenerativni proces u kojemu prevladava postupni gubitak intelektualnih , kasnije i fizičkih sposobnosti" (Dajčić, 2007). Kao posljedica Alzheimerove bolesti nastaje Alzheimerova demencija, što je zapravo skup simptoma psihičkih poremećaja. "Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije uzrokovane degenerativnim procesom mozga. Ostala patologoijska stanja teoretski su zanimljiva, međutim nisu praktični važna. Važniji su oblici demencije uzrokovani miješanim vaskularnim i degenerativnim procesom mozga" (Poeck, 1994). Iako je uzrok bolesti nepoznat, opisano je više teorija nastanka. Obično se govori o genetskom porijeklu. Poznato je, naime da potomci oboljelih imaju i do deset puta veće šanse za obolijevanje od Alzheimerove bolesti od prosječne populacije.

Klinička slika

Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoća u čitanju i pisanju, teškog pronalaženja riječi u govoru.

Nije lako prepoznati bolest u samom početku, budući je klinički početak navedenog psihičkog poremećaja najčešće postupan, neprimjetan, a simptomi se u početku mogu pripisati staračkoj zaboravljivosti. Stoga se mnogi stariji ljudi boje zaboravljivosti jer često misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. U prošlosti je gubitak pamćenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici potvrđuju kako su i danas brojne starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba više vremena da zapamte neke stvari. Mnogo je ljudi iskusilo rupe u pamćenju, neki od tih problema su ozbiljni, drugi nisu. Osobe sa značajnim promjenama pamćenja (prvenstveno zapamćivanje novijih događaja), osobnosti i ponašanja mogu imati oblik bolesti mozga koji se naziva demencija, a Alzheimerova bolest je jedna od mnogih oblika demencija. Izraz demencija opisuje grupu zdravstvenih poremećaja koji su rezultat promjene rada mozga. Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoća u čitanju i pisanju, teškog pronalaženja riječi u govoru. Uskoro, bolesnici više nisu u mogućnosti uspješno obavljati svoju profesiju. Dolazi do promjena u ponašanju i karakteru, postaju škrtiji, tvrdoglavi, ali su emocije u ovoj fazi još dobro očuvane. Tijekom vremena stanje postaje sve teže, dolazi do smanjenja orijentiranosti u vremenu i prostoru, iskrivljena im je percepcija okolnih događanja, imaju smetnje spavanja, manjak svake inicijative, sve su više nezainteresirani, potišteni, imaju strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im postaje siromašniji, da bi potom došao u fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja riječi u besmislenom nizu. Pojavljuju se stereotipni pokreti i tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja je sve ograničenija, zapuštaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima. Bolesnici obično postaju inkontinentni (ne kontroliraju stolicu i mokrenje), često lutaju, postaju smeteni, agitirani, naročito noću. Na kraju bolesnik postaje vezan uz krevet. Početak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatičan. Svi simptomi bolesti javljaju se odjednom, neočekivano i naglo, najčešće istovremeno s nekom tjelesnom bolešću ili emocionalnim šokom. Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeđe usporen), poremećene percepcije, mišljenja, emocija, ciklusa budnosti i spavanja. Navedeno stanje se naziva delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.

Karakteristike bolesnika s Alzheimerovom bolesti

- na početku neobično brzo zaboravlja, osobito nedavne događaje, dogovorene sastanke, gdje je ostavio stvari, itd.

- u početnoj fazi razvija i smetnje govora (zastaje u govoru, ne nalazi prave riječi.) 

- s vremenom zaboravljivost postaje izraženija, stalno postavlja ista pitanja, ne može se sjetiti imena svoje djece, bračnog partnera, što je po zanimanju itd.

- vremenski i prostorno je dezorijentiran, izgubi se u njemu poznatoj okolini

- prije prisutne negativne osobine ličnosti postaju naglašene (postaje jako škrti, tvrdoglav itd.) te naglo mijenja raspoloženje

- gubi sposobnost logičnog razmišljanja i zaključivanja, donosi loše, nelogične ili čak opasne odluke - ne pokazuje nikakve emocije, nedruštven je i nezainteresiran

- ne razumije govor drugih i sam teško sastavlja najjednostavnije rečenice

- postaje zapušten i ne može se brinuti za sebe, zapostavlja higijenu, ne može samostalno jesti, obući se

- u potpunom razvoju bolesti ne prepoznaje članove svoje obitelji, nestabilnije hoda, javljaju se primitivni refleksi, inkontinencija te je potpuno ovisan o drugima.

Dijagnostika

Precizni psihometrijski testovi pomažu u ranom otkrivanju, klasificiranju te praćenju kognitivnih promjena u Alzheimerovoj bolesti. Za brzu procjenu kognitivnih sposobnosti i za praćenje kognitivnih oštećenja najčešće se koristi Mini Mental State Examination (MMSE).

U postavljanju dijagnoze koriste se osim anamnestičkih podataka (u početku bolesti podatke o prisutnim tegobama možemo dobiti od samog bolesnika a kasnije od ukućana ili pratnje) neurološki i psihološki testovi. Precizni psihometrijski testovi pomažu u ranom otkrivanju, klasificiranju te praćenju kognitivnih promjena u Alzheimerovoj bolesti. Za brzu procjenu kognitivnih sposobnosti i za praćenje kognitivnih oštećenja najčešće se koristi Mini Mental State Examination (MMSE). Maksimalan broj bodova koji se može postići je 30, a rezultati ispod 24 upućuju na vjerojatno postojanje kognitivnih oštećenja. Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalne disfunkcije, a testiraju se slijedeće funkcije; pažnja, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, čitanje, pisanje, računanje, diskriminacija desno-lijevo. Kompletna procjena gubitka pamćenja može uključivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o prehrani. Dijagnozu potvrđujemo neuroradiološkim metodama; CT-om tj. kompjutoriziranom tomografijom mozga ili MRI magnetskom rezonancom mozga, na kojima je vidljiva jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije. Analizom likvora koja se iznimno radi može se ustanoviti povećanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisiona tomografija).

Liječenje

Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir sa adresom ili brojem telefona ili pak narukvicu ili lančić sa privjeskom sa ugraviranim takovim podacima.

Djelotvornog liječenja nažalost nema, a metode kojima se danas borimo protiv Alzheimerove bolesti u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori, te lijekovi protiv motornog nemira, popravljanje raspoloženja, sedativi. Kod nekih osoba u ranoj fazi Alzheimerove bolesti koriste se inhibitori acetilkolin esteraze tj. tvari koja služi prijenosu živčanog impulsa među moždanim stanicama) odgađa pogoršanje simptoma. Čak i ako se dijagnosticira trajni i nepovratni oblik demencije, mnogo toga se još može učiniti u liječenju bolesnika i pomoći obitelji da se nosi s bolešću. Osoba s demencijom treba biti pod liječničkim nadzorom te su potrebni pregledi neurologa, psihijatra, obiteljskog liječnika, interniste i gerijatra. Liječnik može liječiti tjelesne bolesti, probleme ponašanja te odgovoriti na brojna pitanja obitelji i okoline. Mnogi bolesnici zbog problema ponašanja i raspoloženja, uznemirenosti, depresije, tjeskobe nemira ili problema sa spavanjem trebaju lijekove koje treba pažljivo dozirati, čime se pomaže i bolesniku i obitelji. Važna je i zdrava prehrana koja pomaže održavanju dobrog tjelesnog zdravlja, mada ne postoji posebna prehrana koja bi poboljšala tijek demencije. Članovi obitelji oboljelima mogu olakšati život ukoliko im pomažu u održavanju svakodnevne rutine, tjelesne aktivnosti i društvenih kontakata. Dementne osobe treba informirati o njihovom stanju i detaljima života kao npr. koje je doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba sa kojima žive. Pomoć memoriji također pomaže, stoga mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima, važnim datumima, bilješkama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kućanskih aparata što se pokazalo korisnim. Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir sa adresom ili brojem telefona ili pak narukvicu ili lančić sa privjeskom sa ugraviranim takovim podacima.

Prevencija

Preporuča se ograničena uporaba alkoholnih pića jer alkohol uništava moždane stanice. Mnogim osobama pomažu liste koje treba napraviti, zatim korištenje notesa, kalendara i malih papirića za podsjetnike.

Znanstvenici rade na otkrivanju novih lijekova koji će usporiti, zaustaviti ili spriječiti nastajanje Alzheimerove bolesti. U međuvremenu, osobe bez demencije trebaju održavati svoju memoriju britkom (ispunjavanje križaljki, rješavanje rebusa, čitanje). Preporuka je razvijati interese i hobije te biti uključen u različite društvene aktivnosti koje stimuliraju duh i tijelo. "U zdravom tijelu, zdrav duh", stara je izreka. Preporuča se ograničena uporaba alkoholnih pića jer alkohol uništava moždane stanice. Mnogim osobama pomažu liste koje treba napraviti, zatim korištenje notesa, kalendara i malih papirića za podsjetnike. Također mogu poboljšati pamćenje ukoliko nove stvari mentalno povezuju s već poznatim, kao što su poznata imena, pjesme ili stihovi. Preporuča se liječenje depresije straha ili tjeskobe lijekovima ili savjetom stručnjaka, budući navedene tegobe mogu osobu činiti zaboravnom. Važno je liječenje započeti odmah po prepoznavanju prvih znakova demencije, a ne ih tumačiti kao normalan tijek starenja.