Razvoj medicine produžio je ljudski životni vijek, ali povećanjem udjela starog stanovništva raste i incidencija neurodegenerativnih bolesti kao što je Alzheimerova bolest.

Donedavno je jedina opcija za liječenje Alzheimerove bolesti bila simptomatska terapija u obliku inhibitora kolinesteraze (rivastigmin, donepezil, galantamin) ili antagonista NMDA receptora (memantin). Pokušaji pronalaska potencijalne terapije koja ne ublažava samo kliničku sliku, već može i usporiti ili potpuno zaustaviti progresiju neurološkog i kognitivnog propadanja, usmjereni su na dvije osnovne morfološke karakteristike bolesti – amiloidne plakove i hiperfosforilirane tau neurofibrilarne snopiće, zbog čega se naziva antiamiloidnom i antitau terapijom. Taj se terapijski pristup temelji na inhibiciji sinteze beta-amiloida ili proteina tau, sprječavanju njihova taloženja u agregate ili uklanjanju nastalih patoloških oblika primjenom specifičnih protutijela. Jedan takav lijek, aducunumab, nedavno je odobren od FDA za liječenje blage Alzheimerove bolesti. Sve se veća pažnja posvećuje i terapiji usmjerenoj na tau-patologiju, a kliničke studije mnogih od navedenih lijekova još uvijek traju. I dok se trenutno i antiamiloidna i antitau terapija primarno sagledavaju u obliku monoterapije, potrebno je razmisliti i o potencijalnom sinergističkom djelovanju.

Budućnost dijagnosticiranja Alzheimerove bolesti jest razvoj testova za testiranje biomarkera u krvi bolesnika, rana diferencijalna dijagnoza prema Alzheimerovoj bolesti te uvođenje dijagnostičkih testova u sve kliničke centre.

Romana Perković, Lovro Hrvoić, Ema Gudelj, Stjepan Jurić, Svetlana Tomić