Izolacija i sputavanje

Fizičko se sputavanje provodi kada postoji vrlo visok rizik ozljede za bolesnika i za druge osobe a treba ga primijeniti uz poštovanje osobe, bez ponižavanja i na siguran način. Fizičko sputavanje je zadnja opcija.

Ograničavanje kretanja i sputavanje koji se koriste u kontroli agresije ugrožavaju ljudsko dostojanstvo, stoga se trebaju primijeniti samo kada ne postoji drugi način kontrole agresivnosti. Primjena sputavanje je regulirana zakonom. Prema zakonu (23), fizička sila primjenjuje se kada je to jedini način sprječavanja osobe/pacijenta da svojim postupcima ugrozi život ili zdravlje druge osobe, svoj život ili svoje zdravlje, te nasilno uništi ili ošteti imovinu veće vrijednosti. Osoba na koju će se primijeniti sila kada god je to moguće treba na to biti upozorena. Sputavanje je postupak kojim se kontrolira agresivnost i treba biti obavljen prema pravilima dobrog postupanja prema bolesniku. Izolacija se odnosi na smještaj u poseban prostor i na taj način se ograničava kretanje, dok sputavanje u potpunosti ograničava fizičko kretanje. Sputavanje se može primijeniti kao fizičko sputavanje korištenjem pomagla poput remenja i zaštitnih košulja te kemijskim putem, primjerice, brzom trankvilizacijom ili urgentnom sedacijom. Sputavanje može ugroziti zdravlje. Opisani su incidenti ugušenja i fizičke smetnje poput srčanih poteškoća. Medikamentozno sputavanje može biti povezano s nuspojavama lijekova i padovima. Sputavanje je također povezno sa psihološkim poteškoćama. Većina država i institucija ima smjernice za sputavanje. U Hrvatskoj, prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, smjernice izrađuje Ministarstvo zdravstva, međutim ne postoje nacionalne smjernice vezane za sputavanje. Mnoge ustanove imaju svoje vlastite smjernice. Većina ustanova u svijetu u slučajevima kada je potrebno primijeniti sputavanje imaj hitni tim za sputavanje koji se u slučaju incidenta informira alarmnim sustavom. Osoblje tijekom svoje edukacije treba biti psihički pripremljeno za takvu situaciju, osposobljeno za provedbu intervencije jer je to standard struke. Fizičko se sputavanje provodi kada postoji vrlo visok rizik ozljede za bolesnika i za druge osobe a treba ga primijeniti uz poštovanje osobe, bez ponižavanja i na siguran način. Fizičko sputavanje je zadnja opcija, a prije njegove primjene preporučuje se koristiti izolacijsku sobu. U našim ustanovama uglavnom ne postoje izolacijske sobe, stoga bi trebalo izraditi standarde za izgradnju izolacijskih soba i smjernice za njihovu primjenu. Cilj fizičke intervencije sigurna je imobilizacija u cilju sprječavanja ozljede bolesnika ili drugih sa sredstvima koja su prepisana od nadležnog ministarstva zdravstva. Fizičke mjere se ne smiju upotrebljavati kao kazna ili prijetnja, ukoliko postoji nedostatak osoblja, i ukoliko postoji rizik suicidalnog ponašanja.

Postupak sputavanja

Bolesnik treba dobiti informacije na način koji nije prijeteći i potrebno mu je jasno reći da će se primijeniti sputavanje zbog toga što nema kontrolu nad svojim ponašanjem. Tijekom sputavanja preporučuje se tražiti da bolesnik surađuje i odati mu priznanje kada to uradi.

Prije primjene sputavanja procjenjuje se rizik agresivnosti; mora biti vrlo jasan razlog sputavanja, te prisutan dovoljan broj osoblja da sigurno sputa bolesnika. Uvijek samo jedna osoba, voditelj tima za sputavanje, komunicira tijekom procedure s bolesnikom. Voditelj treba biti osoba koja ima dobar odnos s bolesnikom, ako je ima, preporučuje se osoba ženskog spola jer će možda manje provocirati bolesnika. Sputavanje počinje na znak voditelja sputavanja koji je prethodno dogovoren. Bolesniku kaže što je razlog sputavanja. Bolesnik treba dobiti informacije na način koji nije prijeteći i potrebno mu je jasno reći da će se primijeniti sputavanje zbog toga što nema kontrolu nad svojim ponašanjem. Tijekom sputavanja preporučuje se tražiti da bolesnik surađuje i odati mu priznanje kada to uradi, ponuditi mu mogućnost izbora u odnosu na sredstvo sputavanja. Kako bi se spriječile ozljede i osigurala se sigurnost kod sputavanja tim za sputavanje uključuje pet osoba. Četiri osobe su zadužena za jedan od ekstremiteta, a jedna osoba za glavu. Svako sputavanje mora biti dokumentirano navođenjem razloga i trajanja sputavanja. Za vrijeme sputavanja kao mjera sigurnosti potrebno je praćenje zdravstvenog stanja bolesnika. Također je potrebno voditi središnju evidenciju o sputavanju na razini ustanove i na nacionalnoj razini. Nakon sputavanje treba razgovarati o događaju u što kraćem roku, ne dužem od 72 sata. Voditelj (kada je to moguće) treba biti osoba koja nije bila uključena u incident s ciljem određivanja znaka upozorenja za eskaliranje agresije, posljedice, daljnje pozitivne akcije bez naglaska na krivnju. Preporučuje se u razgovor uključiti sve one koji su sudjelovali u incidentu, uključujući bolesnike i članove obitelji, predstavnike bolesnika, nevladinih organizacija i dr. Cilj je naučiti nešto iz situacije, podržati osoblje i bolesnika i ohrabriti terapijski odnos između osoblja, bolesnika i obitelji. Treba razgovarati o tome što se dogodilo za vrijeme inicidenta, o triger-faktorima, o osjećajima za vrijeme incidenta, o sadašnjem i budućem emotivnom stanju, o tome što bi se moglo napraviti da se smanji njihova zabrinutost. Ukoliko netko treba podršku, ona i dalje mora biti omogućena kontinuirano. Eventualno korištenje bolovanja osoblja koje je sudjelovalo u incidentu treba biti monitorirano i osobi treba pomoći da se što prije vrati na posao.

Fizička okolina

Uređenje fizičke okoline značajno je za sigurnost liječenja mentalno oboljelih osoba. Mnoge države imaju smjernice za uređenje bolničkih i drugih prostora u kojem se liječe takvi bolesnici. Tako npr. smjernice za uređivanje bolničkih jedinica u Engleskoj preporučaju poseban prostor za žene, kako bi ih se zaštitilo od neželjenih seksualnih kontakata, dnevne boravke, sobe u kojima je potpuna tišina, široke hodnike, zelene zone, dovoljno prostora koji minimalizira agresivno ponašanje, stakla koja se ne mogu razbiti i imaju ograničeno otvaranje, izbjegavanje kvaka koje bi mogle poslužiti za vješanje, a to se također odnosi na zavjese, dekoraciju, vrata koja osoblje može otvoriti i drugo.(24) Većina država s dobro uređenom službom za mentalno zdravlje poštuje preporuke koje doprinose sigurnosti liječenja bolesnika i osoblja (prilog 4).

Prilog 4. Uvjeti koji doprinose sigurnosti bolesnika i osoblja

• soba za prijem s dvoja vrata, alarmni sustav, način komunikacije osoblja u opasnosti
• u ambulantama hitne službe soba za intervjuiranje mora biti dovoljno velika da se može primijeniti sputavanje, velika da može stati pet osoba i da se može osoba polegnuti
• soba koja je namijenjena smanjivanju pobuđenosti, to nije soba za izolaciju
• izolacijska soba mora biti dobro ventilirana, da se može dobro nadgledati, da ima pristup toaletu i da može biti otporna na napade i štetu
• mogućnost da se bolesnik može uključiti u aktivnosti prema vlastitom izboru
• soba za aktivnosti i dnevna tv-soba, jer dosada može dovesti do agresivnog ponašanja
• mogućnost da bolesnici budu uključeni u različite skupne interakcije, terapijsku aktivnost i rekreaciju, na dnevnoj bazi
• mora biti dostupna mogućnost korištenja dnevnog boravka tokom noći za bolesnike koji ne mogu spavati

Signalizacija

Svaka služba mora imati lokalnu politiku alarmiranja. Odluka o potrebi alarmiranja temelji se na procjeni rizika kliničke sredine, bolesnika i osoblja. Način na koji se odgovara na alarm mora biti dogovoren prije nego što se dogodio incident.