Uvod

Osoba sa shizofrenijom iskusi stanje s jakim poremećajem mišljenja, kognicije, osjećaja i ponašanja, te teško prosuđuje realnost. Zbog toga simptomi koji prate shizofeniju strani su i zastrašujući kako bolesniku, tako i njegovoj okolini.

Njemački psihijatar Emil Kraepelin (1856.-1926.), među prvima je klasificirao psihičke poremećaje prema opisu početka bolesti, tijeka i prognoze.  U toj klasifikaciji opisao je stanje „dementia praecox" prepoznavajući shizofeniju kao bolest koja uzrokuje prerano gubljenje kognitivnih sposobnosti.

„Dementia praecox" kasnije je preimenovana u  shizofreniju primarno zaslugom švicarskog psihijatra Eugena Bleulera (1857.-1939.). Naziv shizofrenija potječe od grčkih riječi „shizein" = rascijepiti i „phrenos" = um, što odražava rascjep između mišljenja (kognicije) s jedne strane i osjećaja, ponašanja i volje s druge strane. Važno je istaći da bolesnici sa shizofrenijom nemaju rascjep ličnosti ili tzv.  „višestruku ličnost", kako se često misli u laičkoj populaciji.

Tijek bolesti

Obilježja bolesti i simptomi variraju od osobe do osobe. Shizofrenija tijekom vremena može promijeniti obilježja. U osnovi radi se o kroničnoj bolesti  s izražene dvije faze: ponavljajuće akutne epizode bolesti i dugim periodima sa slabo izraženim simptomima bolesti ili periodima potpunog oporavka. Negativni i kognitivni simptomi bolesti prisutni su u obje faze bolesti.

Početak bolesti može biti iznenadan ili pak simptomi mogu postupno rasti tjednima, mjesecima pa i godinama u prodromalnoj fazi bolesti. Prodromalni simptomi su nespecifični i uključuju obilježja poput socijalne izolacije, zanemarivanje osobne higijene, gubitkom interesa za posao ili studij, te neobičnim ponašanjem i idejama.

Psihotične epizode uglavnom su obilježene tzv. pozitivnim simptomima: sumanutim idejama, halucinacijama, strahovima/anksioznošću, te gubitkom doticaja s realnošću.

Liječenjem ili ponekad i bez liječenja akutna faza bolesti iščezava i bolesnik ulazi ili u remisiju bolesti ili zaostaju različito izraženi negativni i kognitivni simptomi bolesti. Tada dominiraju gubitak interesa, zatupljeni afekt, nemogućnost planiranja, oštećeno apstraktno mišljenje, te sklonost izolaciji. Ako je bolesnik uspješno liječen onda ovu fazu nazivamo fazom održavanja.

Tijek bolesti nakon prve epizode bolesti je nepredvidljiv. Računa se da će se oko 22% bolesnika koji su iskusili akutnu epizodu bolesti potpuno oporaviti bez povrata bolesti. Međutim nažalost većina  bolesnika će iskusiti relaps bolesti, pa će se kod njih izmjenjivati akutne  i kronične faze bolesti. Nakon prve epizode bolesti će kod daljnjih 35% bolesnika uslijediti nekoliko akutnih epizoda i periodi remisije. U 8% bolesnika izmjenjivat će se nekoliko akutnih faza i periodi kronične bolesti, a kod 35% bolesnika javljat će se akutne epizode i periodi kronične bolesti s progresivnim socijalnim zatajenjem. Na Slici 1. prikazani su mogući ishodi tijeka shizofrenije. Nadalje 50% bolesnika pokuša suicid tijekom života, a oko 10% bolesnika to i uspije.

Epidemiologija

Shizofrenija se javlja u mladih ljudi između 15. i 25. godine, podjednako  u žena i muškaraca, premda se kod žena javlja nešto kasnije. Prevalencija bolesti je oko 1% u populaciji, a incidencija oko 0,02%.

Bolest je neosporno nasljedna bolest, a rizik za oboljevanje raste među krvnim srodnicima. Rizik obolijevanja od shizofrenije vidi u Tablici 1.

Tablica 1. Rizik za obolijevanje od shizofenije

SRODSTVO	% SHIZOFRENIJE
Roditelji	5.6
Brat ili sestra	10.1
Brat/sestra i jedan oboljeli roditelj	16.7
Djeca jednog oboljelog roditelja	12.8
Djeca dvaju oboljelih roditelja	46.3
Rođaci drugog stupnja	2.8
Dvojajčani blizanci	17.0
Jednojajčani blizanci	50.0
Unuci	3.7
Opća populacija	1.0

Shizofrenija se rijetko javlja prije 12. godine života. Smatra se da oko 50% djece i mladih koji će razviti shizofreniju pokazuju određene crte osobnosti: povlačenje i izbjegavanje društva vršnjaka, introvertiranost, preosjetljivost, anksioznost, pretjerana sramežljivost, pasivnost i izoliranost.

Shizofeniju treba razlikovati od autističnog poremećaja, koji je tipična psihoza dječje dobi. Počinje u ranom djetinjstvu, a manifestira se izbjegavanjem socijalnih kontakata i oštećenjem neverbalnog komuniciranja, npr. tipično je stereotipno ponašanje, kasni ili zaostaje u razvoju govora, izbjegava kontakt očima.

Što su simptomi i znaci shizofrenije?

Dijagnozu shizofrenije postavljamo temeljem dogovorenih dijagnostičkih kriterija. U našoj sredini prihvaćeni su kriteriji MKB-10 za postavljanje dijagnoze. Pored toga za potrebe istraživanja, ali i razumijevanja američke literature potrebno je u svakodnevnoj praksi poznavati i kriterije Američkog udruženja psihijatara DSM-V. Dijagnostičke kriterije MKB-10 i DSM-V vidi u Tablici 2a. i 2b.

Tablica 2a. MKB-10 dijagnostički kriteriji za shizofreniju

Dijagnostički kriteriji za shizofreniju prema MKB-10

a) nametanje ili oduzimanje misli, jeka ili emitiranje misli;

b) sumanutost kontrole, utjecaja ili pasivnosti koja se jasno odnosi na: tijelo ili pokrete tijela, specifične misli, akcije ili senzacije, sumanute percepcije;

c) halucinatorni glasovi koji: komentiraju bolesnikovo ponašanje, razgovaraju međusobno o bolesniku, razni oblici halucinatornih glasova koji dolaze iz nekog dijela tijela;

d) trajne bizarne sumanutosti koje su nemoguće ili nesukladne bolesnikovoj kulturi i intelektu: nemoguć politički, znanstveni ili religiozni identitet, nadljudske sposobnosti i moći komunikacija sa vanzemaljcima i sl.;

e) perzistentne halucinacije bilo koje vrste kada su praćene prolaznim sumanutostima bez emocionalnog sadržaja, ili perzistentne precijenjene ideje, ili kada su halucinacije trajno prisutne tjednima ili mjesecima;

f) disocirano mišljenje, irelevantan i dezorganizirani govor, neologizmi (sklapanje novih riječi bez značenja);

g) katatono ponašanje - izrazita zakočenost tijela i održavanje neprirodnog položaja ili izrazita uzbuđenost;

h) negativni simptomi u vidu apatije, siromaštva govora, zaravnjenog afekta ili neadekvatnog emocionalnog odgovora koji obično dovode do socijalnog udaljavanja i pada socijalnog funkcioniranja;.

i) značajna i trajna promjena ponašanja u smislu gubitka interesa, besciljnosti, zaokupljenost sobom i socijalnog udaljavanja.

Za dijagnozu bolesti je potreban minimalno jedan simptom pod a) do d) ili najmanje dva simptoma pod e) do i), te moraju biti prisutni dovoljno dugo, tj. minimalno 1 mjesec.

Tablica 2b. DSM-V kriteriji za shizofreniju

Dijagnostički kriteriji za shizofreniju prema DSM-V

A: Karakteristični simptomi: 1. sumanutosti, 2. halucinacije, 3. dezorganizirani govor, 4. katatono ili jako dezorganizirano ponašanje, 5. negativni simptomi. Za dijagnozu su potrebna najmanje dva simptoma od kojih je svaki prisutan značajan dio vremena tijekom jednomjesečnog razdoblja, a dovoljan je samo jedan od simptoma ako su sumanutosti bizarne ili su prisutne halucinacije koje se sastoje od glasova koji međusobno razgovaraju ili komentiraju bolesnikovo ponašanje.

B: Socijalne/radne smetnje Jedno ili više važnih područja djelovanja kao što su rad, međuljudski odnosi ili briga o samome sebi, tijekom značajnog dijela vremena od početka poremećaja, značajno su ispod razine postignute prije početka bolesti (ili ako je poremećaj započeo u djetinjstvu ili adolescenciji, nemogućnost postizanja očekivane razine međuljudskih, školskih ili radnih dostignuća).

C: Trajanje Znakovi poremećaja javljaju se barem tijekom 6 mjeseci. To šestomjesečno razdoblje mora uključivati najmanje mjesec dana (ili kraće ako su uspješno liječeni) simptome koji zadovoljavaju kriterij A (tj. simptome aktivnog stadija) i može uključivati razdoblja prodromalnih ili rezidualnih simptoma. Tijekom ovih prodromalnih ili rezidualnih razdoblja, znakovi poremećaja mogu se očitovati samo negativnim simptomima ili sa dva ili više simptoma koji su navedeni u kriteriju A, ali u slabijem obliku (npr. čudna uvjerenja, neobična opažajna iskustva).

D: Isključenje shizoafektivnog poremećaja i poremećaja raspoloženja

E: Isključenje psihoaktivnih tvari/općeg zdravstvenog stanja

F: Isključenje poremećaja iz autističnog spektra i komunikacijskih poremećaja