U ovom radu prikazat ćemo slučaj pacijentice oboljele od paranoidne psihoze koja iza sebe ima dulju povijest psihijatrijskog liječenja klasičnim antipsihoticima, a tijekom posljednje hospitalizacije liječena je monoterapijom – Loquenom, čime je postignuta zadovoljavajuća remisija bez ekstrapiramidnih smetnji.
Uvod
Za razliku od shizofrenije, ove se psihoze rijetko pretvaraju u trajna duševna oboljenja te nema propadanja ličnosti. Liječe se antipsihoticima.
Paranoidna psihoza je akutna ili, rjeđe, kronična psihoza čijom kliničkom slikom dominiraju paranoidne sumanute ideje, najčešće proganjanja, ali i drugog sadržaja. Ponekad postoje i čujne obmane u vidu iluzija i halucinacija (paranoidno-halucinatorni sindrom). Za razliku od shizofrenije, ove se psihoze rijetko pretvaraju u trajna duševna oboljenja te nema propadanja ličnosti. Liječe se antipsihoticima.
Loquen je kvetiapin, atipičan antipsihotik, koji ima manje ektrapiramidnih nuspojava što značajno poboljšava kvalitetu života ovih bolesnika.
Prikaz slučaja
Anamneza
Gospođa, rođena 1949. godine, udata je i majka dvoje odrasle djece. Rođena je na vrijeme, urednog ranog i kasnijeg psihomotornog razvoja. Završila je četiri razreda osnovne škole. Trenutno je nezaposlena. Tijekom života nije imala težih fizičkih oboljenja, osim operacije holeciste 2012. godine. U obitelji ne nalazimo psihijatrijskog herediteta.
Tijek i liječenje bolesti
Pacijentica opisuje niz trauma iz svoje mladosti. Doselila je iz Srijema 1989. god. i teško se adaptirala na nove životne uvjete u Hrvatskoj. Konstantno je osjećala strah, mislila da su svi protiv nje. Ujedno je bila zaokupljena osobnim ispravama vjerujući da su iste lažne. Prilično je izgubila na težini, obuzimale su je suicidalne misli, zbog čega je uslijedila prva hospitalizacija na odjelu psihijatrije OB „Dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici. Tada je liječena pod dg: psichosys paranoides. Od terapije ordinirani su joj klasični antipsihotici (haloperidol, biperidin, paroksetin) te sedativi. Od tada je u više navrata hospitalizirana radi egzacerbacije bolesti.
U jednoj od tih faza pogoršanja koja je nastupila 2012. godine, pacijentica je razvila ekstrapiramidne smetnje pa joj je u terapiju uveden kvetiapin uz već postojeće antidepresive. Nakon otpusta iz bolnice uslijedila je kraća faza djelomične remisije, nakon koje ponovo slijedi egzacerbacija bolesti.
Zbog gore navedenog pacijentica je, 15. 10. 2013. godine, ponovo hospitalizirana. Kod prijema je iznosila arhaične strahove uz obilje perceptivnih slušnih doživljaja. Bila je depresivna i suicidalnih tendencija. Također je bila izrazito napeta, oskudnog verbalnog kontakta, gotovo semistoporozna. U terapiju se tada uvodi Loquen, i to postupno, titrirajući dozu kroz nekoliko dana, do 600 mg na dan. Uz to je ordiniran i paroksetin, diazepam i zolpidem. Nakon 2 tjedna terapije, pacijentica se žalila na izraženiji umor i pospanost nakon jutarnje i podnevne doze lijeka. Zbog toga je doza korigirana na 100, 100, 200 mg (ukupno 400 mg dnevno). Postupno biva afektivno topla, suradljiva, dolazi do brisanja pozitivnih psihotičnih simptoma, a san je reguliran. Pacijentica je izrazito zadovoljna, kritična, te je u stanju stabilne remisije otpuštena kući uz preporuku da nastavi s istom terapijom do sljedeće kontrole.
Rasprava
Loquen u terapijskim dozama djeluje i na pozitivne i na negativne simptome bolesti.
Prikaz ovog slučaja dovodi u pitanje stare modele liječenja paranoidnih poremećaja klasičnim antipsihoticima koji imaju brojne nuspojave i česte egzacerbacije bolesti. Stoga nam se otvaraju novi horizonti u liječenju s atipičnim antipsihoticima kakav je Loquen. Loquen, u terapijskim dozama djeluje i na pozitivne i na negativne simptome bolesti, dakle ima maksimalan učinak na bolest uz minimalne nuspojave, što je svakako cilj liječenja.
Zaključak
Možemo konstatirati da se liječenjem Loquenom u terapijskim dozama, za razliku od liječenja klasičnim antipsihoticima, izuzetno brzo postigla zadovoljavajuća remisija socijalnog tipa, bez ikakvih ekstrapiramidnih smetnji.
Literatura
1. MedlinePlus. Psychosis. Bethesda, MA, US: National Library of Medicine, National Institutes of Health, Department of Health and Human Services. Information published online, accessed November 21st, 2013.
2. NHS Choices. Psychosis. London, UK: National Health Service. Information published online, accessed November 21st, 2013.
3. Katherine Darton, Mind. Psychotic experiences. London, UK: Mind, 2011. Information published online, accessed November 21st, 2013.
4. Freudenreich O, Weiss AP, Goff DC. Psychosis and schizophrenia. In: Stern TA, Rosenbaum JF, Fava M, Biederman J, Rauch SL, editors. Massachusetts General Hospital Comprehensive Clinical Psychiatry (first edition). Philadelphia, PA, US: Mosby Elsevier, 2008. Full preview at Google Books. Also see section on ‘Clinical features and diagnosis’ of psychosis and schizophrenia.
5. WHO. Antipsychotic medications for psychotic disorders. Geneva, Switzerland: World Health Organization, 2013. Information published online, accessed November 21st, 2013.
6. Kane JM, Correll CU. Pharmacologic treatment of schizophrenia. Dialogues Clin Neurosci. 2010;12(3):345–57. PMID 20954430
7. Srisurapanont, M; Maneeton, B; Maneeton, N (2004). "Quetiapine for schizophrenia". In Srisurapanont, Manit. Cochrane database of systematic reviews (Online) (2): CD000967.
