Liječenje alergija je dugotrajan proces koji zahtijeva veliki angažman liječnika ali i bolesnika koji mora aktivno sudjelovati u dijagnostici, sprječavanju i liječenju svoje bolesti. U liječenju alergijskih bolesti oka koristimo nefarmakološke i farmakološke mjere.
Nefarmakološko liječenje je primarno prevencija pojavljivanja alergijske reakcije oka ili smanjivanje djelovanja alergena. Prva linija obrane je identificiranje poznatih alergena ili iritansa te njihovo izbjegavanje ukoliko je to moguće, no ako nije, potrebno je brzo ukloniti uzročni alergen, isprati oko fiziološkom otopinom, izbjegavati dodatnu iritaciju trljanjem očiju i, naposlijetku, uključiti suportivnu terapiju hladnim oblozima i umjetnim suzama koje služe kao lubrikanti.
U slučaju sezonskog alergijskog konjunktivitisa preporuča se ostati u zatvorenim prostorima, izbjegavati boravak u prirodi u dane kada je koncentracija peluda visoka, održavati higijenu unutar životnog prostora, izbjegavati vlažne prostore (plijesni), kućne ljubimce držati u vrtu (dlaka i krzno) i kloniti se sunca i vjetra koji dodatno mogu djelovati kao iritansi.
Farmakološko liječenje
Farmakološko liječenje uključuje korištenje protuupalnih i antialergijskih
lijekova. Antialergijski lijekovi su sistemski antihistaminici, kombinacija
topičkih antihistaminika i vazokonstriktora, stabilizatori mastocita, nesteroidni
protuupalni lijekovi (NSAID), kortikosteroidi, površinski imunomodulacijski
lijekovi i kombinacija antihistaminika i stabilizatora mastocita.
Antihistaminici
su lijekovi koji sprječavaju
reakciju histamina koji se otpušta iz mastocita tako da se kompetitivno vežu na
H1 receptore živaca i krvnih žila. Djelujući na endotel krvnih žila dovode do
smanjenja hiperemije i oticanja dok na razini blokade živčanih završetaka
djeluju na smanjenje osjećaja svrbeža. Na taj način su antihistaminici lijekovi
izbora u liječenje osoba s alergijskom reakcijom posredovanom IgE i
mastocitima.
Kombinacija antihistaminika
i vazokonstriktora idealna je u bolesnika kojima su izraženi simptomi
kemoze (otok spojnice), crvenila i oticanja vjeđa jer svojim djelovanjem na
alfa-adrenoreceptore smanjuju kongestiju tkiva. Kombinacija tih lijekova
djeluje brzo ali ne dugotrajno, pa stoga pacijenti moraju učestalo uzimati
lijek.
Antihistaminici/stabilizatori
mastocita su kombinirani
antialergijski lijekovi koji djeluju i kao antagonisti receptora histamina i
kao stabilizatori mastocita. Djeluju brzo i blokirajući histaminske receptore
onemogućavaju otpuštanje posrednika upale stabilizacijom mastocita.
Stabilizatori
mastocita su topički lijekovi koji
sprječavaju otpuštanje posrednika upale iz mastocita suzbijajući njihovu
degranulaciju. Ne djeluju odmah, a najveću učinkovitost postižu u periodu od
oko dva tjedna budući da ne djeluju na akutnu alergijsku reakciju izazvanu
histaminom. To su sigurni lijekovi koje učinkovito koristimo za dugotrajno
liječenje alergijskih bolesti oka.
NSAID. Nesteroidni protuupalni lijekovi su sigurni za
dugotrajnu terapiju i djeluju na način da blokiraju put ciklooksigenaze. Svojim
učinkom sprječavaju stvaranje prostaglandina odgovornog za svrbež koji je jedan
od glavnih neugodnih simptoma svih alergijskih bolesti oka.
Kortikosteroidi su antialergijski lijekovi brzog i snažnog
djelovanja na više molekularnih razina. Suzbijaju upalu kasne faze alergijske
reakcije i time su najprikladniji za liječenje kroničnih alergija oka. Ne
djeluju na receptore histamina no mogu inhibirati njihovu proizvodnju u
mastocitima, blokiraju aktivnost fosfolipaze mastocita i time smanjuju
proizvodnju alergijskih upalnih posrednika kasne faze, a mogu inhibirati
reakciju T-limfocita i proizvodnju nekih citokina (IL4 i IL5).
Antihistaminici, stabilizatori mastocita i
njihove kombinacije dovoljno su učinkoviti za kontrolu i liječenje alergijskog
konjunktivitisa, no pulsna terapija topičkim kortikosteroidima neophodna je u
težim i dugotrajnim alergijskim bolestima oka ili u hitnim i teškim slučajevima
alergijske reakcije. Neophodno je identificirati alergen ili iritans koji
započinje kaskadu alergijske reakcije te pravovremenim uklanjanjem i
izbjegavanjem (ako je to moguće) ili profilaktičkim farmakološkim i
nefarmakološkim mjerama umanjiti simptome koje uvelike utječu na kvalitetu života
bolesnika.
Liječenje pojedinih alergijskih bolesti oka
Sezonski alergijski konjunktivitis (SAC) - 90 %
Prva linija obrane je izbjegavanje alergena koji su
uzrok upale, no ako to nije moguće, treba se započeti s terapijom
antihistaminicima, stabilizatorima mastocita i suportivnom terapijom u vidu
hladnih obloga.
Antihistaminici će imati brz i neposredan učinak
blokirajući učinke otpuštenog histamina, dok će stabilizatori mastocita pružiti
dugotrajnu profilaksu. Stabilizatori mastocita nisu učinkoviti u liječenju
akutnog alergijskog konjunktivitisa (SAC), no ako se terapija započne par
tjedana prije očekivanog početka alergije imaju blagotvoran i profilaktički
učinak. U slučaju teških alergijskih konjunktivitisa neophodna je terapija
topičkim kortikosteroidima u vidu kapljica i masti koji ublažuju simptome
akutne upale.
Trajni alergijski konjunktivitis (PAC-perennial
allergic conjunctivitis) - 5%
Sličan sezonskom alergijskom konjunktivitisu, ali se
manifestira lakšim smetnjama koje traju cijelu godinu iako mogu varirati od
sezone do sezone. Posrednici upale su
IgE i mastociti, pa se u terapiji propisuju stabilizatori mastocita i povremeno
antihistaminici, a bolesnicima se savjetuje korištenje suportivnih mjera.
Vernalni konjunktivitis (VKC) - 1%
Ključni moment terapije vernalnog konjunktivitisa je
anticipiranje početka simptoma te primjena terapije prije no što smetnje započnu.
Profilaksa stabilizatorima mastocita prije sezone alergija može znatno smanjiti
simptome, no uz to moramo u terapiju kratkotrajno uvesti i topičke
kortikosteroide, antialergijsku terapiju i naposlijetku suportivnu terapiju
(hladni oblozi, umjetne suze, izbjegavanje trljanja očiju). U slučaju
opsežnijih oštećenja rožnice uvodi se i topička terapija antibioticima. Obzirom
na to da se mastociti mogu aktivirati specifičnim i nespecifičnim podražajima,
osim izbjegavanja dokazanih specifičnih alergena trebali bi bolesnicima
preporučiti i izbjegavanje izloženosti nespecifičnim aktivatorima kao što su
sunce, vjetar i slana voda korištenjem zaštitnih sunčanih naočala i kapa
(šilterica, šeširi).
Atopijski keratokonjuntivitis - 1%
Obzirom na kroničnu prirodu alergijskog atopičnog konjunktivitisa
terapija mora biti usmjerena i na liječenje protuupalnim i antialergijskim
lijekovima, i profilaksu antibioticima (kod oštećenja rožnice) i suportivnu
terapiju. Cilj nam je ublažiti simptome, ali i spriječiti razvoj komplikacija.
Za nastanak simptoma kod atopijskog
keratokonjunktivitisa u pravilu su odgovorni T-limfociti i eozinofili te će
stoga za kontrolu upale biti neophodni topički kortikosteroidi. U slučaju
pojave kroničnog blefaritisa (upala ruba vjeđa) i disfunkcije Meibomovih
žlijezda uključit ćemo antibiotike uz redovnu higijenu vjeđa i tople obloge.
Antihistaminici će smanjiti simptome svrbeža stabilizacijom mastocita, a
umjetne suze (bez konzervansa) ublažiti osjećaj suhoće, peckanja i žarenja.
Kontaktna alergija
Liječenje je usmjereno na prepoznavanje i uklanjanje
alergena, te, obzirom da je nastanak kontaktne alergije posredovan Th1
limfocitima, primjenu kombiniranih antialergijskih lijekova, peroralnih
antihistaminika i topičkih
kortikosteroida.
Literatura
1. European Allergy White Paper, The UCB Institute of Allergy, London,UK,2004
2. Buckley RJ. Allergic eye disease - a clinical chalenge. Clin Exp Allergy 1998;28:6 39-43
3. Bielory L. Ocular allergy treatment. Immunol Allergy Clin North Am 2008;28:1 189-224
4. De Gaulle CI. The management of allergic eye diseases in primary eye care. Cont Lens Ant Eye 2009;32 260-272