Bipolarni afektivni poremećaj

Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) pripada skupini poremećaja raspoloženja i multifaktorijalne je geneze.

Smatra se da je incidencija najmanje 1%, prema novijim podacima i do 3,7%. Prosječno vrijeme do postavljanja dijagnoze je 5 do10 godina.

Gotovo jedna trećina oboljelih pokuša suicid, a velika je i sklonost abuzusu alkohola te drugih psihoaktivnih supstanci. Značajno je smanjena kvaliteta života.

Patološko raspoloženje i s time povezeni vegetativni i psihomotorni simptomi čine ključno obilježje kliničke slike.

Značajne su promjene:

• afektiviteta: emocija i raspoloženja;
• kognicije: razumijevanja, procjenjivanja, kreativnosti i pamćenja;
• fizičke: promjene u apetitu i razini energije;
• psihotične dekompenzacije: sumanute ideje i halucinacije.

Iritabilnost je ključni simptom koji se javlja tijekom svih faza BAP-a.

Etiologija i patofiziologija BAP-a

Etiologija i patofiziologija nisu dovoljno poznate. Istraživanja ukazuju na poremećaj regulacije biogenih amina u mozgu. Noradrenalin i serotonin dva su najodgovornija transmitera u patofiziologiji poremećaja raspoloženja. Uzroci također leže i u poremećaju senzibiliteta receptora za ova dva transmitera. Određeni podaci govore u korist smanjenja dopaminske aktivnosti u depresiji i povećanja u maniji.

Neuroendokrini uzroci manifestiraju se u smislu poremećaja limbičko-hipotalamičko-hipofizno-adrenalne osi.

Imunološki faktori su sniženi i kod manije i kod depresije.

Liječenje BAP-a

Terapijske opcije:

1. atipični antipsihotici

2. stabilizatori raspoloženja

3. antidepresivi

4. tipični, klasični antipsihotici.

Dugoročne studije pokazale su da većina pacijenata koja se liječi od BAP-a uzima u prosjeku četiri  različita lijeka. Pri tome treba naglasiti da je takva kombinirana terapija često povezana i sa neželjenim nuspojavama

Olanzapin

Olanzapin je jedan od prvih „atipičnih“ antipsihotika  koji je odobren za liječenje BAP-a, a koristi se kao prva linija liječenja, samostalno ili u kombinaciji sa stablizatorima raspoloženja. Pripada skupini oksazapina, a prema mehanizmu djelovanja je serotoninsko-dopaminski antagonist.

Blokira D2 receptore u mezolimbičkom kortikalnom snopu nigrostrijatalnog puta u odnosu na nizak afinitet za nigrostrijatalne dopaminske neurone, reducirajući simptome psihoze, te stabilizirajući afektivne simptome.

Blokira serotonin HTC2A receptore pojačavajući dopaminsku aktivnost u pojedinim regijama mozga što reducira motoričke nuspojave, te vjerojatno djeluje na poboljšanje kognitivnih i afektivnih simptoma. Specifični antagonizam na HTC2C receptorima također može pridonijeti poboljšanju navedenih simptoma.

Pokazuje umjereni afinitet na alfa 1 adrenergiče receptore, te visoki afinitet na muskarinske M1 i histaminske H1 receptore (rezultira sedacijom).

Dobro se resorbira; vršnu koncentraciju dostiže za 5-8 sati.

Izlučuje se prvenstveno u mokraći.

S obzirom da mu je poluvrijeme života 36 sati, omogućeno je uzimanje jednom dnevno.

Zaključak

Primjena Olandixa (olanzapina) u liječenju BAP-a pokazala se kao vrlo dobar izbor terapije. Psihotične i manične simptome reducira za tjedan dana, ali treba proći i nekoliko tjedana za puni učinak na ponašanje kao što je kognicija i afektivna stabilizacija.

Mnoge studije opisuju kako je olanzapin (Olandix) učinkovitiji kod određenih pacijenata u liječenju i profilaksi BAP-a,  osobito kod miješanih epizoda, kao i kod pacijenata koji ranije nisu dobro terapijski odgovorili na terapiju stabilizatorima raspoloženja, konvencionalnim antipsihoticima ili na elekrostimulativnu terapiju.