Hipertenzija i kognitivna oštećenja često su istovremeno prisutna kod pacijenata, ali odnos između hipertenzije, terapije hipertenzije i kognitivnog slabljenja je nejasan. U prospektivnoj kohortnoj studiji provedenoj u Italiji bilo je uključeno 172 starijih odraslih pacijenata srednje dobi 79 godina, od kojih je 68% pokazivalo simptome demecije, a 32% imalo je blaga kognitivna oštećenja. Ispitanicima su izmjerene početne vrijednosti koje su rizični faktori za kardiovaskularne i druge kronične bolesti, uzeti podaci o antihipertenzivima, ambulantno izmjerenom krvnom tlaku, kognitivnoj funkciji (bazirano na Mini-Mental State Exam [MMSE]; raspon vrijednosti 0-30) i svakodnevnoj funkcionalnosti. Provedeno je i ambulantno praćenje vrijednosti krvnog tlaka. Srednja vrijednost MMSE u početnim mjerenjima je iznosila 22,1, a 70% pacijenata uzimalo je antihipertenzivnu terapiju.

Ispitanici su podijeljeni u tercile prema srednjoj dnevnoj vrijednosti ambulantno mjerenog sistoličkog tlaka (≤128 mm Hg, 129−144 mm Hg i ≥145 mm Hg). Tijekom devetomjesečnog praćenja, značajno veći pad u srednjim vrijednostima MMSE primijećen je u najnižem tercilu u odnosu na druga dva (−2,8 vs. −0,7). Kada su pacijenti stratificirani prema uzimanju antihipertenziva, povezanost je bila značajna samo među onima koji su uzimali antihipertenzive (srednji pad u vrijednostima MMSE, −3,9 u najnižem tercilu vs. -0,6 i -0,4 u srednjem i najvišem tercilu). Rezultati su bili slični u analizama prilagođenim za demografske faktore i faktore vaskularnih bolesti. Slični su bili i rezultati ambulantno mjerenog sistoličkog tlaka, no povezanost je bila slabija i nije bila statistički značajna.

Unatoč nedostacima ove kohortne studije, rezultati pokazuju da je previše agresivna terapija hipertenzije u starijih osoba s demencijom ili kognitivnim oštećenjem štetna. Dakako, potrebna su daljnja klinička ispitivanja.