Istraživačka grupa The Respiratory Health in Northern Europe okuplja znanstvenike iz Norveške, Švedske, Danske, Estonije i Islanda koji provode multicentrične studije vezane uz astmu i alergije u tim zemljama. Tako su proveli i longitudinalnu populacijsku studiju sa srednjim vremenom praćenja ispitanica od 12 godina kako bi ispitali postoji li poveznica između statusa menopauze i incidencije astme i respiratornih simptoma. Kreirani su upitnici kojima su prikupljeni podatci o respiratornom i reproduktivnom zdravlju ispitanica na početku istraživanja te na kraju istraživanja. Ispitanice su bile žene u dobi od 45 do 65 godina (u vrijeme kraja istraživanja) koje nisu imale astmu na početku istraživanja i nisu uzimale egzogene hormone, a ukupan broj ispitanica bio je 2322. Menopauzalni status bio je definiran kao nemenopauzali, prijelazni, rani postmenopauzalni ili kasni postmenopauzalni. Rezultati su pokazali da je vjerojatnost za prvo pojavljivanje astme bila povećana kod žena u prijelaznom stadiju (omjer izgleda 2,40; 95%-tni CI:1,09-5,30), ranoj postmenopauzi (omjer izgleda 2,11: 95%-tni CI: 1,06-4,20) i kasnoj postmenopauzi (omjer izgleda 3,44; 95%-tni CI: 1,31 – 9,05) na kraju istraživanja, u usporedbi s ženama koje nisu u menopauzi. Rizik od pojave respiratornih simptoma bio je povećan kod žena u ranoj i kasnoj postmenopauzi.

Autori smatraju kako su rezultati istraživanja biološki prihvatljivi jer je astma svojesvrsno upalno stanje dišnih puteva u kojem je sistemska inflamacija važan patofiziološki mehanizam, a spolni hormoni utječu na regulaciju imunosnog sustava pri čemu estradiol ispoljava i proupalne i protuupalne učinke. Utjecaj estrogena na eozinofile i mastocite mogao bi biti značajan za astmu. Smatraju da je smanjivanje razine estradiola potencijalni razlog smanjivanja protektivnih utjecaja na pluća i stoga povećane podložnosti astmi i respiratornim simptomima.