U trudnoći dolazi do promjena u perifernom arterijskom otporu što utječe na vrijednosti krvnog tlaka. Zbog toga je trudnoća za organizam žene dugotrajni kardiovaskularni stres. Pojava hipertenzivnih poremećaja u trudnoći smatra se rezultatom slabe prilagodbe na hemodinamske i metaboličke promjene koje se u trudnoći odvijaju. Također, kod trudnica sa hipertenzivnim poremećajem često su prisutne i značajke metaboličkog sindroma tijekom i nakon trudnoće što dovodi do zaključka da su hipertenzivni poremećaji u trudnoći, metabolički sindrom i razvoj kardiovaskularne bolesti u budućnosti povezani. Unatoč uočenoj povezanosti između hipertenzivnih poremećaja u trudnoći i kardiovaskularnog rizika, odnos između pretporođajne prehipertenzije i postporođajnog kardiometaboličkog rizika ostaje nejasan.

Cilj je novog prospektivnog kohortnog istraživanja bio ispitati povezanost između prehipertenzije (KT 120–139/80–89 mm Hg) u trudnoći i postporođajnog kardiometaboličkog rizika kod žena sa normotenzivnim (KT <140/90 mm Hg) i nekompliciranim trudnoćama. Pacijenticama je višeputno mjeren krvni tlak tijekom trudnoće, a zatim su provedeni pregledi za utvrđivanje metaboličkog sindroma nakon 6-24 mjeseca poslije poroda. Otprilike 11% ispitanica razvilo je metabolički sindrom. Nakon multivarijatne analize i prilagodbe podataka, utvrđeno je da su žene čiji je dijastolički krvni tlak bio između 76 i 82 mm Hg tijekom trudnoće imale šest puta veću vjerojatnost razvoja metaboličkog sindroma u usporedbi s onima čiji je dijastolički krvni tlak bio 63-65 mm Hg.

Višestrukim mjerenjem krvnog tlaka tijekom trudnoće, autori su identificirali 3 grupe prema vrijednostima dijastoličkog krvnog tlaka tijekom normotenzivnih trudnoća. Pokazalo se da je grupa s krivuljom dijastoličkog tlaka u obliku izdignutog slova J (eng. elevated-J-shaped trajectory group) u kojoj su zabilježene najveće vrijednosti dijastoličkog, ali i sistoličkog tlaka, tijekom trudnoće i strmi uspon vrijednosti u zadnjem trimestru, sa srednjim vrijednostima dijastoličkog i sistoličkog tlaka u rasponu koji odgovara prehipertenziji u vrijeme poroda, imale 6 puta veći rizik od razvoja metaboličkog sindroma u usporedbi s grupom koja je imala najniže zabilježene vrijednosti dijastoličkog KT (engl. low-J-shaped trajectory group). Kad se uzme u obzir krivulja vrijednosti dijastoličkog KT (a ne samo prehipertenzija definirana prema jednom mjerenju KT u vrijeme poroda) te vrijednosti glukoze i triglicerida, dobije se predikcijski model s kliničkim prihvatljivom diskriminatornošću i dobrom kalibracijom. Prema tome, zaključak je istraživanja da je prehipertenzija identificirana modelom krivulja dijastoličkog KT tijekom trudnoće neovisan rizični faktor za predviđanje postporođajnog metaboličkog sindroma kod normotenzivnih trudnica.