Pravilan rad bubrega je od iznimne važnosti za normalno funkcioniranje organizma. Poremećena funkcija bubrega dovodi do povišenja razine štetnih tvari u krvi koje se ne izlučuju putem urina. Da bi se ta funkcija nadomjestila potrebno je liječenje dijalizom ili transplantacijom bubrega.

Prehrana je od presudne važnosti te treba biti prilagođena stupnju bubrežne bolesti, oštećenju funkcije bubrega i načinu liječenja te prisutnosti drugih kroničnih bolesti ili akutnih stanja.

Cilj ovoga rada je prikazati važnost odgovarajuće dijetoterapije u liječenju bubrežnih bolesti. Kod kronične bubrežne bolesti neovisne o dijalizi preporuka za unos proteina je 0,6-0,8 g/kg TT/dan, a ukupnog dnevnog energijskog unosa 30-35 kcal/kg TT. Unos fosfora je 800-1000 mg/dan, kalija do 2000 mg/dan, natrija 2000 mg/dan te kalcija do 2000 mg/dan.

Kod osoba koje nadomještaju bubrežnu funkciju hemodijalizom, potrebno je regulirati unos natrija, kalija i fosfora kako bi se spriječile moguće komplikacije te smanjilo nakupljanje tekućine u vremenskom periodu između hemodijaliza.

Neophodno je praćenje nutritivnog statusa kako bi se spriječila malnutricija. Preporuka za unos proteina je 1,2-1,5 g/kg TT/dan, energijskog unosa od 30-35 kcal/kg TT/dan ovisno o dobi, spolu i tjelesnoj aktivnosti. Potreba za tekućinom je 1000 mL više od izlučene tekućine u 24 sata.

Kod peritonejske dijalize preporuka za unos proteina je 1,2-1,5 g/kg TT/dan, energijski unos je od 30-40 kcal/kg TT/dan, a preporuke za unos vitamina i minerala su slične kao kod hemodijalize. Za fosfor preporučeni unos je između 800-1000 mg/dan, natrij 2000 mg/dan, kalij (najčešće nije problem) do 4000 mg/dan, kalcij 2000 mg/dan te 1000 ml tekućine više od izlučene tekućine u 24 sata. Moguća je potreba za nutritivnim dodacima u obliku oralnih suplemenata te intravenozna parenteralna i enteralna prehrana.

Nakon transplantacije potrebno je pridržavati se određenih prehrambenih smjernica za pravilnu, raznovrsnu i uravnoteženu prehranu te umjerenu tjelesnu aktivnost čime se može smanjiti rizik od razvoja srčanih bolesti, dijabetesa, arterijske hipertenzije i osteoporoze. Ukoliko transplantirani bubreg normalno radi dozvoljen je slobodan unos tekućine. U prva dva mjeseca nakon transplantacije preporuka je unos hrane bogate proteinima, ali i izbjegavanje hrane bogate kalijem. Kontrolirani unos soli pomaže u održavanju tlaka i kontroli zadržavanja tekućine.

Obzirom da bi dijetoterapija trebala biti individualno prilagođena potrebama i znanju bolesnika, dijetetičar bi trebao biti aktivan član medicinskog tima koji može edukativno pomoći u savjetovanju bolesnika i izradi jelovnika.

Za izradu odgovarajućeg jelovnika ključni su savjeti liječnika i laboratorijski nalazi kako bi se mogla odabrati odgovarajuća, a za bolesnika i dalje ukusna hrana. Uravnotežena, raznovrsna prehrana prema određenoj količini jedinica serviranja hrane iz svih 6 osnovnih skupina, kakva se i preporučuje kod bubrežnih bolesti, zadovoljava preporučeni dnevni unos vitamina i minerala. Planiranje jelovnika po skupinama namirnica je metoda koja je osmišljena kako bi se izbalansirao svakodnevni unos energije, ugljikohidrata, bjelančevina, masti, kalija i fosfora. Pridržavanjem pravilne prehrane postiže se bolja regulacija krvnog tlaka, izbjegava se rizik od hiperkalijemije, sprječava razvoj koštanih bolesti, pothranjenost te se ublažavaju simptomi u završnoj fazi bolesti i smanjuju poteškoće pri liječenju dijalizom. 

Eva Pavić, dipl.ing.preh.teh. Služba za prehranu i dijetetiku, KBC Zagreb