U prvoj studiji istraživači su uspoređivali ishode liječenja tijekom 3 godine kod 2500 pacijenata koji su imali lokalizirani rak prostate. Dio tih pacijenata bio je pod aktivnim praćenjem, dio je podvrgnut radikalnoj prostatektomiji, a dio je liječen radioterapijom vanjskim zračenjem. U drugoj studiji promatrano je 1100 muškaraca koji su bili povrgnuti bilo kojoj od navedenih terapija ili brahiterapiji, a praćeni su tijekom 2 godine.

Rezultati obje studije pokazali su da radikalna prostatektomija znatno lošije utječe na seksualnu funkciju i urinarnu inkontinenciju od aktivnog praćenja pacijenta. Ipak, kod prostatektomiranih pacijenata rjeđe se javljala urinarna iritacija.

Radioterapija vanjskim zračenjem povezana je s crijevnim simptomima češće nego aktivno praćenje, a može se javiti i kratkotrajno pogoršanje urinarne opstrukcije i iritacije, slično kao kod brahiterapije. Kod svih vrsta tretmana, osim aktivnog praćenja, javila se seksualna disfunkcija od 3 mjeseca.

Čak i s budnim praćenjem dolazi do opadanja urinarne i seksualne funkcije tijekom vremena. Rezultati ovih studija mogu pomoći liječnicima i pacijentima pri odabiru najprikladnije terapije za ovu učestalu bolest.