Zanimljivo, u dobi od dvije godine mozak je gotovo veličine kao u odrasla čovjeka. Uz to, gotovo svi kortikalni neuroni dosežu veličinu i razgranatost dendritičkog stabla kao u odrasla čovjeka, a i broj sinapsi na dendritima dosegnuo je maksimalnu razinu.

Zbog toga je zanimljivo postaviti pitanje što predstavlja biološku podlogu dramatičnog kognitivnog razvoja tijekom predškolske dobi?

Čini se da je pojava i maturacija najsloženijih kognitivnih funkcija tijekom djetinjstva primarno vezana uz reorganizaciju neuralne mreže, a ne uz dodatni rast dendrita i uspostavu novih sinapsi. Podaci pokazuju kako u dobi oko druge godine života dolazi do promjena u procesuiranju između kortikalnih kolumni. Zbog velikog broja kortiko-kortikalnih projekcija koje odlaze iz viših asocijativnih područja (npr. prefrontalni korteks), promjene u intra-kortikalnim vezama dovest će do ekstenzivnih promjena u procesuiranju informacija kroz cijeli mozak.

Iako je genetska predispozicija neophodna za oblikovanje neuralnih krugova, istovremeno je edukacijsko, psihološko, emotivno i socijalno okruženje jednako važno za oblikovanje intra-kortikalnih veza. Stoga je tijekom djetinjstva psiho-socijalno okruženje ključni čimbenik koji omogućava da osoba dosegne najviše moždane funkcije, uključujući afektivnu modulaciju emocionalnog izražavanja, konceptualizaciju vlastitog uma i kognitivnu fleksibilnost.

Ovo pokazuje kako razumijevanje razvoja kortikalne mreže tijekom djetinjstva nije samo važno za razumijevanje mehanizama bolesti koje se javljaju u toj dobi (npr. autizam), već ima i bitne socijalne implikacije.

Zdravko Petanjek