Knjiga „Napadaj panike ili neka teška bolest“ namjenjena je svim osobama koje se svakodnevno suočavaju sa napadajima panike, kako bi ih što prije prepoznali i našli adekvatna rješenja. Njih nije malo u Hrvatskoj. Istraživanja pokazuju da se radi o oko 2-3% ukupne populacije. Dva puta češće se pojavljuje kod žena. Ako se pitamo koliko je to Hrvata koji se danas bore sa  napadajima panike odgovor je 125.130 (u 2016-toj bilo nas je 4,171.000). To bi otprilike bio jedan cijeli grad npr. Rijeka (2011-te imala je 128.624 stanovnika). Nikako malo ako si zamislimo sve osobe na jednom mjestu. Osobe sa napadajima panike osim što imaju veliku subjektivnu patnju često barem na neko vrijeme nisu funkcionalni niti u poslovnom, a niti u socijalnom okruženju. Stoga posljedice imaju oni sami, njihova obitelj, ali i cijelo društvo kojemu mora biti u interesu pružiti tim osobama što stručniju i pravovremenu pomoć kako bi postale što prije funkcionalne.

A što su zapravo napadaji panike?

Napadaji panike su lažni alarmi u našem organizmu (brzo lupanje srca, drhtanje, znojenje, vrtoglavica ...) koji se pale najčešće zbog fizičke i psihičke iscrpljenosti.

Ako uzmemo metaforu auta, koja se spominje u knjizi, onda poremećaj možemo ovako opisati: osoba sa napadajima panike je autić, kao onaj iz crtića, koji sam juri po cestama, čas autocestama, čas seoskim putovima, brže pa sporije… odjednom se počinju paliti razne lampice, stanje alarma, autić se prepadne tih signala (simptoma) pa stane pokraj ceste i ne zna kako dalje. Boji se da će prestati funkcionirati zauvijek. Da će eksplodirati (umrijeti).
Kognitivno – bihevioralna terapija nudi rješenje. U kognitivno – bihevioralnoj terapiji radimo na tim kvarovima, alarmima, simptomima da bi „autić“ vratili na cestu, ali istodobno ga moramo naučiti da promijeni način vožnje, da poradi na slici koju ima o samome sebi kako bi u budućnosti vozio što sigurnije, prilagođeno njegovim karakteristikama i životnim uvjetima.

Javni post na facebooku ilustratorice knjige Lane Hudine o knjizi i njenom iskustvu sa panikom

Dakle, skoro godinu dana čekam ovaj post: Veselje mi je pozvati vas na promociju knjige 'Napadaj panike ili neka teška bolest?' moje drage psihologice Andreje Kostelić - Martić. Zasto?  Pa ima više razloga.

Za početak, ovako javno, mogu reći da se skoro cijeli život borim sa napadajima panike. To je vjerojatno utjecalo na puno mojih odabira i formiralo me, između ostalog, u osobu koja sam sada. Nekada je lakše, nekada teže. Puno stvari sam zbog toga propustila, neke drugačije doživjela, a nekima se ekstremno veselila. Neke prijatelje sam zbog toga izgubila, a za neke naučila da ću uvijek moći računati na njih i da su više nego što sam ikada mogla zamisliti. Panika je baš zeznuta stvar i živjeti s time nije lako niti zabavno, svi koji su to iskusili znaju o čemu pričam. No zahvaljujući ovoj divnoj osobi, nakon 10 godina sam primjerice otišla u kino - što je samo jedna od gomile stvari koje je napravila za mene i zaista mi pomogla da se lakše nosim sa svijetom oko i u sebi. Iako bi mogla o tome pisati u nedogled (razmišljam čak i o blogu, pomodno?) prijeđimo na drugi razlog mog veselja. 

Ovu knjigu sam ilustrirala ja, onako baš iz srca, sa crtežima koji su crno bijeli i u svakom sam se prepoznala - i u onima koji opisuju strah i onima koji opisuju uspjehe. Nisu svi veseli i bezbrižni, prikazuju i borbu i tugu i to je ono što panika je. Rad, trud, dizanje po stoti put, izlaganje i stalna borba. Ove ilustracije su i ono kako ja vidim svoj rad, ali i ono kako ja vidim sebe kao osobu. zato mi toliko znače, one su nastale bez ikakvog sugeriranja sto bi trebalo biti i kako nacrtano - Veliko hvala Andreja Kostelić Martić na toj slobodi i povjerenju!

Ovo je možda moj najdulji post ikada no svakako ova prilika to zaslužuje. Znam da ovo nije štivo za razonodu, niti će možda biti zanimljivo ljudima koji nisu iskusili taj problem, no kako cijeli ovaj brend doživljavam osobno i ovo je jedan osobni post koji djelim sa vama jer meni znači neopisivo.

povećaj sliku