02.03.2022.
Posljednje dvije godine bile su teške, prolazili smo krizne situacije pandemije infekcije COVID-19 i potresa.
Posljedično je nastala neizvjesna gospodarstvena situacija, izloženi smo financijskim opterećenjima, a proteklih dana i stresu radi ratnih zbivanja u Europi.
U nastaloj kriznoj situaciji pred našim očima događaju se promjene koje nismo mogli predvidjeti niti se za njih pripremiti i spremno ih dočekati.
Javljaju se osjećaji stresa ili preopterećenosti, anksioznost, zabrinutost ili strah, tuga, plačljivost i/ili gubitak interesa za uobičajene ugodne aktivnosti, fizički simptomi (kao što su ubrzani otkucaji srca, želučane smetnje, slaba energija i dr.), frustracija, razdražljivost, ljutnja, osjećaj bespomoćnosti, poteškoće sa spavanjem i apetitom, gubitak koncentracije, izolacija ili povlačenje od drugih i/ili strah od odlaska na javna mjesta.
S obzirom na kolektivno iskustvo rata naši ljudi mogu iskusiti intenzivne osjećaje i sjećanja na vlastita ratna iskustva i stradanja u okviru retraumatizacije.
Zapitat ćemo se: Je li normalno tako se osjećati, odnosno intenzivno proživljavati osjećaje koji prate vijesti o ratnim zbivanjima?
Potpuno je normalno osjećati se loše, biti pod stresom u ovoj nenormalnoj situaciji.
Kada to prihvatimo, možemo početi tragati za metodama i tehnikama koje nam mogu pomoći da prevladamo tjeskobu ovog iskustva i sačuvamo vlastito mentalno zdravlje.
Kao i u drugim kriznim situacijama korisno je:
Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"