Još uvijek u nastajanju, simulacijski alati, poput plastičnih ili ljudskih modela, čini se sve više i više koriste na francuskim medicinskim sveučilištima. Simulacija stavlja liječnika u situaciju, često u slučaju nužde. Oni također mogu razviti medicinske vještine, kroz praksu, bez ikakvih štetnih posljedica za pacijenta.

Više od »aktivnog« treninga, ti alati omogućuju stjecanje »know-how-a«, ispred pacijenta kao s drugim skrbnicima. Oni također omogućuju nastavnicima da procijene kliničko prosuđivanje svojih učenika i prethodno stečeno znanje u knjigama ili predavanjima.

Što je s virtualnim konzultacijama o digitalnoj podršci kao što je računalo ili tablet? Kakvo znanje može prenijeti ova vrsta simulacije? Što to može donijeti liječnicima? Kako ga koristiti? Koje su prepreke njegovoj difuziji u medicinskom obrazovanju?

Da bismo odgovorili na ova pitanja, tijekom dvije godine provedeno je nekoliko studija promatranja sudionika u digitalnoj agenciji specijaliziranoj za stvaranje ozbiljnih igara za zdravstvenu zaštitu. U partnerstvu sa sveučilišnim Paris Descartesom, ovaj mješoviti pristup javnog i privatnog sektora pruža originalnu perspektivu »inovativnosti u izgradnji« platforme za stvaranje i pohranu virtualnih konzultacija za zdravstvene djelatnike. Stoga, u kvalitativnom, sveobuhvatnom i induktivnom pristupu, nudimo analizu difuzijskog procesa virtualnih konzultacija u medicinskom osposobljavanju, od izuma do njegovog prijema od strane krajnjih korisnika.

U ovom članku detaljno opisujemo »socio-antropološki« pristup koji smo primijenili u srcu industrijskog sektora zapadne zemlje. Također predstavljamo promjene koje su se dogodile u francuskom medicinskom treningu na početku 21. stoljeća. Zatim, na temelju tih identificiranih promjena, opisujemo mogućnosti za korištenje virtualnih konzultacija kao pedagoškog alata, u Francuskoj.