Neke zemlje ga slave i u svibnju, međutim obilježavanja dana smijeha 10. siječnja je najčešće.

Suvremena istraživanja dokazuju da se iza izreke "smijeh je najbolji lijek" krije nerazumijevanje.

Naime, ne postoje uvjerljivi dokazi da sam čin smijanja preko opuštanja naših mišića ima blagotvorno djelovanje, što se najčešće spominje.

Znamo da kod nekih zdravstvenih poteškoća intenzivno smijanje može imati i nedostatke.

Međutim, u usporedbi sa smijanjem, istraživanja potvrđuju da redovita uporaba određenih vrsta humora, i u određenim situacijama, može pojačati psihološku dobrobit u smislu zadovoljstva životom.

Također, sklonost veselju i pozitivnom stavu prema životu, i s njima povezanim korisnim osobnim resursima, imaju potencijal usporiti razvoj poteškoća koje narušavaju našu psihičku i tjelesnu dobrobit.

Iskustvo humora je često udruženo sa smijanjem.

Prema nekim izvorima 10 do 15% slučajeva spontanog smijanja u socijalnoj interakciji je barem približno povezano s humorom.

Jedan od najutjecajnijih znanstvenika i pionira u području istraživanja razvojne perspektive humora te dobrobiti humora na zdravlje od početka je naglašavao da je sam tjelesni čin smijanja potrebno odvojiti od emocionalnog i kognitivnog iskustva koje sadrži humor.

Naglašavao je da humor nije jedini način, ali je sigurno najzabavniji način kojim na različite načine možemo očuvati ili unaprijediti dobrobit i kvalitetu života.

Dostupna istraživanja sa sigurnošću ne sugeriraju da redovita doza humora i smijeha može prevladati bolesti, ili da može poslužiti kao zamjena za brigu i preporuke liječnika, niti da je "čarobni univerzalni lijek" koji može sve spriječiti ili izliječiti, ali je njegova blagotvornost iznimno važna.

Pritom, humor podrazumijeva nekoliko svari: sposobnosti i kompetencije, crtu osobnosti, strategiju suočavanja i snagu karaktera.

Neka su istraživanja pokazala da ljudi s većim osjećajem za humor pokazuju manje anksioznosti i stresa u usporedbi s ljudima koji imaju niži osjećaj za humor.

Također se u nekim istraživanjima humor pokazao uspješnom strategijom za smanjenje nekliničke i kliničke anksioznosti.

Pokazalo se da sve to ovisi i o vrsti humora odnosno stilu, npr. tako se pokazalo da je tzv. afilijativni humor koji podrazumijeva produciranje i dijeljenja humora u socijalnom kontekstu i s ciljem unaprijeđena odnosa te da se druge nasmije, povezan s manjom razinom anksioznosti, kao i humor koji se upotrebljava kao strategija suočavanja za nošenje sa životnim stresorima.

Istraživanja su potvrdila da npr. klaunske šale mogu smanjiti anksioznost djece i njihovih roditelja dok čekaju operacije.

U tim situacijama otklanjanje anksioznosti i napetosti kod djece u stresu na nekoliko minuta (sigurno i kod odraslih) definitivno opravdava uporabu ove strategije i drugih načina distrakcije humorom bez obzira što to nema dugoročni i održivi učinak poboljšanja dobrobiti ili zdravlja.