Ovisnost o hrani povezana je s nekontroliranim unosom hrane, koji rezultira pretilošću i poremećajima prehrane. To je složen, kronični, multifaktorski poremećaj mozga, a rezultat je interakcije više gena i okolišnih čimbenika. Njegova prevalencija raste u cijelom svijetu i trenutno ne postoji učinkoviti tretman.

Ranija su istraživanja identificirala neurobiološke mehanizme koji pogoduju razvoju ovisnosti o hrani. Točnije, identificirana su kortikalna područja u mozgu uključena u gubitak kontrole unosa hrane.

“Kada smo identificirali neurobiološki mehanizam, pitali smo se zašto su neki pojedinci otporni na razvoj ovisnosti, dok su drugi osjetljivi. Kako bismo to objasnili, usredotočili smo se na epigenetske čimbenike, odnosno vanjske ili okolišne čimbenike koji modificiraju ekspresiju gena”, objašnjava Elena Martín.

Znanstvenici su odabrali populacije glodavaca koji su ovisni i one koji nisu ovisni o hrani. Posebno su tražili epigenetske markere u područjima moždane kore koji su povezani s opisanom ovisnošću. Među različitim mogućim epigenetskim mehanizmima, usredotočili su se na mikroRNA; male molekule RNA koje reguliraju ekspresiju gena na složen i dinamičan način.

Ispitane su i cirkulirajuće mikroRNA zdravih dobrovoljaca te je primijenjen upitnik za mjerenje stupnja ovisnosti o hrani. “Najfascinantnije otkriće bilo je da su iste mikroRNA zahvaćene u mišjem mozgu, promijenjene i u plazmi ljudi. Zanimljivo je da su ove mikroRNA bile povezane sa stupnjem ovisnosti o hrani kvantificiranim pomoću navedenog upitnika”, objašnjava José Manuel Fernández-Real.

Bru Cormand i Noèlia Fernàndez, sa Sveučilišta u Barceloni objašnjavaju da su “identificirane molekule mikroRNA uključene u procese relevantne za ovisnost o hrani, kao što su probava lipida i ugljikohidrata, morfološke promjene u mozgu, otpornost na inzulin ili čak ovisnost o određenim tvarima, kao što su metamfetamini.”

Unutar ove multifaktorske bolesti s različitim manifestacijama otkrivene su dvije glavne komponente promjene ponašanja: visoka motivacija za pronalaskom hrane i kompulzivno traženje, unatoč negativnim učincima takvog ponašanja. “Zanimljivo je da smo pronašli dvije specifične epigenetske promjene odgovorne za ova obilježja “, ističe Rafael Maldonado. “Sličnosti između ishoda kod miševa i ljudi daju značajnu translacijsku vrijednost studiji. Važnost epigenetike u razvoju ovisnosti o hrani otvara vrata pronalasku biomarkera za ranu dijagnozu bolesti i traženju budućih terapija modificiranjem ekspresije miRNA“, zaključuje.

Izvornik: García-Blanco A, Domingo-Rodriguez L, Cabana-Domínguez J, i sur. MicroRNAs signatures associated with vulnerability to food addiction in mice and humans. J Clin Invest. 2022 Mar 29:e156281.

Prevela: Valentina Marinović, dr. med.