Štampar je vjerovao u komunikacijsku moć filma i bio promicatelj ideje da se zdravstvene ustanove u zdravstvenom prosvjećivanju naroda koriste audiovizualnim sredstvima među kojima je najviše cijenio film kao onaj magični medij koji može pobuditi najveći interes i najsugestivnije djelovati na gledatelje svih sociokulturnih sredina i dobi.

U Školi narodnog zdravlja započeo je s radom Foto-filmski laboratorij koji je imao zadatak snimati i obrađivati fotografije, dijapozitive i filmove za potrebe edukacije i zdravstvenog odgoja.

Tako je već od 1926. do 1930., proizvedeno čak 36 filmova, a tijekom 1930. godine još deset. Među temama valja izdvojiti one o alkoholu i njegovim opasnostima, dokumentarce o Topolčici i Martinščici, spolnim bolestima, kulturnim i društvenim zbivanjima, sportu i prirodnim ljepotama Hrvatske.