Dijabetička ketoacidoza (DKA) akutna je, po život opasna metabolička komplikacija šećerne bolesti obilježena hiperglikemijom, ketozom i metaboličkom acidozom. Nastaje zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina uz istovremeni porast razine kontraregulacijskih hormona glukagona, kortizola, hormona rasta i adrenalina. DKA može biti inicijalna prezentacija šećerne bolesti ili može nastati u djece i adolescenata koji već od ranije boluju od šećerne bolesti. Usprkos pokušajima da se incidencija DKA smanji, ona se u novootkrivenih bolesnika kreće između 15 i 70 %. U Hrvatskoj incidencija DKA iznosi oko 30 %, što znači da se kod svakog trećeg novooboljelog djeteta s tipom 1 šećerne bolesti razvije DKA.

Cilj je ovog preglednog članka istaknuti nekoliko važnih pitanja u liječenju DKA u djece i adolescenata.

U liječenju DKA najčešće se koriste smjernice Međunarodnog društva za šećernu bolest djece i adolescenata (engl. International Society for Pediatric and Adolescent Diabetes; ISPAD). Temeljni principi liječenja DKA uključuju nadoknadu tekućine, primjenu brzodjelujućeg inzulina i korekciju elektrolitskog disbalansa.

Nadoknada tekućine

Posljednjih nekoliko desetljeća vode se mnogobrojne rasprave o nadoknadi tekućine zbog njezine moguće uloge u nastanku edema mozga. Raspravlja se o volumenu, vrsti i brzini primjene tekućine tijekom liječenja DKA. Nadoknada tekućine podrazumijeva primjenu bolusa tekućine, nadoknadu dnevnih potreba za tekućinom i nadoknadu procijenjenog deficita tekućine.

Primjena inzulina

Liječenje brzodjelujućim inzulinom u kontinuiranoj infuziji treba započeti barem sat vremena nakon što je započela nadoknada tekućine jer rehidracija sama po sebi značajno snižava koncentraciju GUK-a. Primjena inzulina neophodna je za obnavljanje normalnog staničnog metabolizma, normalizaciju GUK-a i za suzbijanje lipolize i ketogeneze.

Korekcija elektrolitskog disbalansa

Hipokalijemija se pri inicijalnoj procjeni bolesnika s DKA utvrdi u 5–10 % bolesnika i tada nadoknadu kalija treba započeti prije liječenja inzulinom. U slučaju teške hipokalijemije primjena inzulina se odgađa sve dok je koncentracija kalija u serumu < 2,5 mmol/L. U bolesnika s hiperkalijemijom nadoknada kalija odgađa se do pojave diureze. Kalij se nadoknađuje na način da se u svaku litru infuzijske otopine dodaje 40 mmol kalija.

Mnogobrojne smjernice za liječenje DKA u djece ne preporučuju primjenu bikarbonata osim u slučajevima kompromitirane srčane kontraktilnosti i po život opasne teške acidoze ili hiperkalijemije.

vona Butorac Ahel, Srećko Severinski , Mara Paravić, Kristina Lah Tomulić