Kakav je utjecaj biofilma koji se stvara na artroskopskim površinama kod periprotetske infekcije zgloba?

Infekcija povezana s artroplastikom ili periprostetska infekcija zgloba klinički se razlikuje od prirodne infekcije kosti ili zgloba. Periprotetska infekcija zgloba uključuje interakciju između mikroorganizama, s jedne strane, i implantata i imunološkog sustava domaćina, s druge strane. Mala količina mikroorganizama može izazvati periprotetsku infekciju zgloba; bakterije (i u rijetkim slučajevima, gljivice) prianjaju i stvaraju biofilm na površini umjetnog zgloba. Biofilm je rezistentan na mnoge antibiotike i imunološki sustav domaćina.

Koji su čimbenici rizika za periprotetsku infekciju zgloba?

Identificirani su brojni čimbenici rizika za periprotetsku infekciju zgloba, od kojih se samo neki mogu i promijeniti, a uključuju anemiju, intravensku uporabu droga, pothranjenost, pretilost, lošu kontrolu glikemije (kod šećerne bolesti tipa 2) i pušenje. Mnogi kirurzi pokušavaju riješiti ove simtome prije izvođenja artroplastike.

Periprotetska infekcija zgloba vs. neinfektivni neuspjeh artroplastike

Iako je rizik od periprotetske infekcije zgloba najveći u ranom postoperativnom razdoblju, rizik postoji tijekom cijelog života, a najveći dio infekcija manifestira se tijekom prve godine. Najčešći simptom je bol u zglobovima. U nekim slučajevima mogu biti prisutni lokalni znakovi infekcije (eritem, oteklina i toplina zgloba). Vrućica često izostane. S kroničnom infekcijom može postojati samo bol, ponekad u kombinaciji s labavljenjem proteze i drenažom sinus trakta. Iako je prisutnost sinus trakta patognomonična za periprotetsku infekciju zgloba, mnogi slučajevi nisu povezani s drenažnim sinusom. U nekim slučajevima može biti teško razlikovati periprotetsku infekciju zgloba od neinfektivnih uzroka neuspjeha artroplastike.

Treba li ukloniti umjetni zglob?

Artrocenteza je osnovna u dijagnosticiranju periprotetske infekcije zgloba. Bojanje po Gramu se ne preporučuje. Treba analizirati broj leukocita i neutrofila u sinovijalnuoj tekućini te napraviti kulturu. Normalne laboratorijske vrijednosti i one za septički artritis nativnog zgloba ne odnose se na broj leukocita i postotak neutrofila. Koriste se kriteriji tumačenja specifični za periprotetsku infekciju zgloba, koji variraju ovisno o korištenoj definiciji i intervalu između artroplastike i razvoja infekcije. Cilj liječenja je osigurati funkcionalne zglobove bez bolova i, idealno, izliječiti infekciju. Sama antibiotska terapija, bez kirurške intervencije, u većini slučajeva ne uspijeva; važan je temeljit kirurški debridman.

Za akutnu periprotetsku infekciju zgloba kuka ili koljena, može se koristiti debridman, antibiotici i retencija implantata (DAIR), osim ako je prisutan sinus trakt, proteza je labava ili se rana ne može zatvoriti. Kronične infekcije zahtijevaju resekcijsku artroplastiku, jednostupanjsku ili dvostupanjsku reviziju. Za liječenje periprotetske infekcije zgloba koristit ćemo produljenu antimikrobnu terapiju prema antibiogramu. Preferirani antibiotici, načini primjene i trajanje terapije nisu u potpunosti definirani.