Cilj ovog članka je pregled najnovijih članaka, smjernica i suvremenog pristupa bolesnicima s vrtoglavicom koji pomažu u lakšem i bržem prepoznavanju „benignih“ od ugrožavajućih oblika vrtoglavica, kao i pregled najčešćih perifernih vrtoglavica.

Suvremeni pristup bolesniku s akutnom vrtoglavicom ne uzima u obzir samo kvalitetu simptoma, već stavlja naglasak i na vrijeme nastanka tegoba, trajanje, provokacijske čimbenike, prateće simptome i informacije o potencijalnim prijašnjim epizodama.

S obzirom na vrijeme trajanja simptoma i provokacijske čimbenike, akutne vrtoglavice možemo svrstati u tri skupine:

• akutni (jednokratni) vestibularni sindrom
• spontani povratni vestibularni sindrom
• izazvani povratni vestibularni sindrom

Akutni vestibularni sindrom (AVS) označava iznenadnu pojavu vrtoglavice koja traje dulje od 24 sata, povezan je s mučninom, povraćanjem, nestabilnošću i nistagmusom, a simptomi su dodatno pogoršani pokretima glave. Razni središnji i periferni uzroci mogu potaknuti nastanak AVS-a, od kojih su najčešći vestibularni neuronitis (VN) i moždani udar stražnje cirkulacije. Kao moćan alat za prepoznavanje perifernog vestibularnog sindroma i moždanog udara u literaturi se zadnjih godina zagovara HINTS (engl. Head Impulse, Nystagmus, Test of Skew) plus protokol. Najčešći uzroci perifernog vestibularnog sindroma su benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV), vestibularni neuronitis i Ménièreova bolest. U ovom članku donosi se pregled novijih pristupa koji pomažu u lakšem i bržem razlikovanju „benignih“ od ugrožavajućih oblika vrtoglavica, suvremenog liječenja, kao i pregled najčešćih perifernih vrtoglavica.

Pronaći odgovarajući pristup koji najviše odgovara interesu bolesnika, ali prvenstveno njihovoj dobrobiti, izazov je svim liječnicima koji se susreću s vrtoglavicama u svojem poslu.

Katarina Radobuljac, Diana Maržić , Nina Čuš , Tatjana Šepić , Vladimira Vuletić