Neizbježnost općeljudskog fenomena smrti predstavlja kontinuirani izazov zdravstvenih djelatnika u kontekstu pružanja kvalitetne palijativne skrbi i skrbi na kraju života.

Uvažavajući demografski kontekst starenja i mortalitetne statistike, trajna edukacija i multidisciplinarni pristup u palijativnoj skrbi postaju imperativ suvremenog zdravstvenog i humanističkog odnosa prema bolesnicima koji su u potrebi za istom. Povijesnim presjekom obuhvaćeni su elementi razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj te trenutno stanje pri čemu je od postojećih organizacijskih modela dominantan model mobilnog palijativnog tima.

Daljnja razmatranja upućuju na specifičnost palijativne skrbi koja počiva na načelu sveobuhvatnosti i cjelovitog pristupa pri čemu se razlikuju opća i specijalna palijativna skrb.

U skrbi za pacijenta s potrebom za palijativnom skrbi, specifično je uvažavanje njegovih vrijednosti i autonomnosti, a svrha palijativne skrbi je povećanje kvalitete života pacijenta i humanizacija smrti i umiranja.