U randomiziranom kliničkom istraživanju koje je uključivalo 200 sudionika, medijan konzumacije opioida bio je 0 mg u skupini koja je ''štedjela'' opioide i 40 mg u skupini koja je primala standardnu analgeziju (kontrolna skupina). Istraživanje je pokazalo da su lijekovi bez recepta učinkoviti u liječenju boli nakon artroskopske operacije koljena i ramena, s ograničenom potrebom za opioidnim lijekovima nakon artroskopske operacije, tvrde Ayeni i sur. (McMaster University, Hamilton Health Sciences, Hamilton, Kanada). Istraživači su randomizirali 200 bolesnika podvrgnutih artroskopskoj operaciji ramena ili koljena u jednodnevnoj kirurgiji kako bi primili protokol koji ''štedi'' opioide ili  standardnu skrb, koja se sastojala od opioidnog analgetika. Protokol koji ''štedi'' opioide uključivao je: naproksen, acetaminofen (paracetamol) i pantoprazol. U slučaju probijajuće boli moguće je bilo koristiti hidromorfon. Primarni ishod bio je poslijeoperacijska oralna konzumacija ekvivalenta morfija (OME) šest tjedana nakon operacije. Sekundarni ishodi uključivali su bol, zadovoljstvo bolesnika, dopunjavanje opioida, količinu OME propisanih u vrijeme otpusta iz bolnice i nuspojave prijavljene šest tjedana nakon operacije. Većina bolesnika (73 %) bila je podvrgnuta operaciji koljena, sa sličnim omjerima između skupina. Od operacija koljena, 93 (48,2 %) bile su meniscektomije. Ostali zahvati na koljenu uključivali su irigaciju sa ili bez debridmana, hondroplastiku, dijagnostičku artroskopiju, rekonstrukciju ACL-a, uklanjanje otkinutih dijelova i popravak meniska. Tenotomija ili tenodeza bicepsa bila je najčešći zahvat na ramenu. Ostali su uključivali popravak rotatorne manšete, dijagnostičku artroskopiju, oslobađanje kapsule, subakromijsku dekompresiju, stabilizaciju ramena, irigaciju sa ili bez debridmana, SLAP popravak i sinovijektomiju. Bolesnici u skupini koja je ''štedjela'' opioide konzumirali su značajno manje opioida nego bolesnici u skupini standardne skrbi (P < 0,001). Značajno manje OME-a propisano je u skupini koja je ''štedjela'' opioide (prosjek 40,4 mg), u usporedbi sa skupinom standardne skrbi (prosjek 341,2 mg; P < 0,001). Nije bilo značajnih razlika u drugim unaprijed određenim krajnjim točkama.

Stopa nuspojava nije se značajno razlikovala između skupina. Dvije su se dogodile u skupini standardne skrbi, a tri u skupini koja je ''štedjela'' opioide. Međutim, nuspojave povezane s lijekovima, poput pospanosti, gastrointestinalnih tegoba i vrtoglavice, bile su češće u skupini koja je primala standardnu analgeziju (32 % prema 19 %, P = 0,048). Izostanak pristupa dvostuko slijepog istraživanja (i bolesnik i kirurg) jedno je od ograničenja istraživanja. Osim toga, primarni se ishod oslanjao na konzumaciju opioida koju su prijavili bolesnici, a analize podskupina uključivale su male veličine uzorka i široke intervale pouzdanosti, što onemogućuje konačne zaključke. Autori su također naglasili da su bolesnici bili podvrgnuti minimalno invazivnoj artroskopskoj operaciji, te da se njihovi rezultati ne mogu ekstrapolirati na invazivnije operacije koje su potencijalno bolnije. 

Goran Augustin