Istraživači su analizirali 281 studiju iz 36 zemalja i otkrili da 14% odraslih i 12% djece pokazuje znakove ovisnosti o ultra-prerađenoj hrani, kako je definirano Yaleovom ljestvicom ovisnosti o hrani. Te su ovisnosti bile na istoj razini kao i ovisnost o alkoholu i duhanu. Odnosno određene vrste prerađene hrane imaju svojstva tvari koje stvaraju ovisnost.

Iako hrana bogata dodanim šećerom može potaknuti kemikalije u mozgu za dobar osjećaj i stvoriti naviku, sam šećer ne stvara ovisnost na način na koji to čine kokain ili neka druga droga.

Konzumacija šećera, a zatim smanjenje ili eliminacija iz prehrane neće rezultirati simptomima sustezanja ili nuspojavama kao što se događa kod prave ovisnosti. Žudnja za hranom složena je i povezana ne samo s nutritivnim profilom hrane, već i s emocijama i naučenim ponašanjem vezanim uz jedenje.

Neki ključni rezultati analize bili su:

• Ultra-prerađena hrana s visokim udjelom rafiniranih ugljikohidrata i dodanih masti dovodi do velike ugode i može izazvati ovisnost.
• Ponašanja vezana za ultraprerađenu hranu mogla bi zadovoljiti kriterije za dijagnozu poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari kod nekih ljudi.
• Razumijevanje ovih mogućnosti ovisnosti moglo bi dovesti do novih pristupa kliničkoj skrbi i pristupima politici.

Važno je razumjeti ovisnost o ultraprerađenoj hrani na globalnoj razini, osobito u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Niska cijena, praktičnost i marketing ove hrane čine je privlačnijom.