Sve više bolesnika dolazi na zahvat znajući koju valvulu žele. Većina njih se radije odlučuje za bioprostetičku valvulu jer ne žele uzimati antikoagulantnu terapiju.
Weber i kolege pratili su ukupno preživljenje, neželjene incidente i regresiju lijevog ventrikla kod 101 bolesnika mlađih od 60 godina kojima je implantirana biološka aortna valvula (Carpentier-Edwards pericardial valve, Edwards Lifesciences).
Njihovi su rezultati uspoređeni sa rezultatima skupine od 91 bolesnika kojima je implantirana mehanička aortna valvula (ATS, St Jude). Ukupno vrijeme praćenja iznosilo je 20.7 mjeseci. Weber je rezultate studije prezentirao na simpoziju Society of Thoracic Surgeons (STS) 2011 Annual Meeting.
Desetogodišnja stopa preživljenja bila je signifikantno niža kod bolesnika sa bioprostetičkom valvulom (89.1% vs 96.7%, p<0.05). Pojava neželjenih događaja kao i potreba za reoperacijom bila je statistički slična u obje skupine.

Dostupnost novih antikoagulantnih lijekova, kao što je dabigatran, možda poveća zainteresiranost bolesnika za mehaničke valvule.
Weber je naglasio kako su mehaničke valvule bolje i za hemodinamiku od bioprostetičkih valvula.