Istraživači su izjavili da je njihova studija prva dokazala da neaktivan način života povećava rizik od razvoja plućne embolije.
Iako su i razne prijašnje studije istraživale povezanost tjelesne aktivnosti i plućne embolije nije bilo značajnijih dokaza koji bi tu vezu potvrđivali.

Dr. Christopher Kabrhel i suradnici su u ovom istraživanju pratili 69.950 medicinskih sestara tjekom 18 godina. Većina žena bile su bijelkinje koje su rodile najmanje dvoje djece.
Upitnike su popunjavale svake dvije godine podatcima o svojim životnim navikama.
Tjekom 18 godina prijavljeno je 268 slučajeva plućne embolije.

Studija je pokazala da je tjelesna neaktivnost glavni uzrok plućne embolije, no konačan zaključak donesen je nakon što su uračunati drugi čimbenici kao što su dob, pušenje, indeks tjelesne mase, prehrambene navike, lijekovi koji se koriste.
U usporedbi sa ženama koje provode manje vremena sjedeći (manje od 10 sati tjedno izvan posla), žene koje provode većinu svog vremena sjedeći (više od 41 sat tjedno izvan posla) su izložene dva puta većoj opasnosti za razvoj plućne embolije.

Istraživači su također pronašli povezanost između tjelesne neaktivnosti, visokog krvnog tlaka i bolesti srca, što sugerira da tjelesna neaktivnost može biti jedan od skrivenih mehanizama koji povezuju arterijske bolesti i venske bolesti.

Autor studije smatra da javnozdravstvene kampanje koje potiču ljude na fizičku aktivnost mogu smanjiti učestalost plućne embolije.