Preporuke o zaštiti od sunca su dio kliničke prakse, posebno kad je riječ o maloj djeci. Dojenčad (do 1 godine starosti) i mala djeca (1-3 godine starosti) imaju slabiju endogenu zaštitu od ultraljubičastog zračenja budući da im koža sadrži manje melanina, a svi slojevi kože su tanji.
Ispitivanja kod djece koja su bila pažljivo zaštićena od direktne izloženosti suncu, ali ne i od slučajne (pri vožnji automobilom, u hladu ili pri oblačnom danu) pokazuju sezonske promjene u pigmentaciji kože iz čega možemo zaključiti da čak i kratkotrajno i slučajno izlaganje ultraljubičastim zrakama ima utjecaja na kožu. Izloženost suncu u ranoj životnoj dobi povezano je s povećanim brojem madeža čiji je potencijal za genetske mutacije drugačiji nego kod kongenitalnih madeža.
Iako je promocija zaštite od sunca prisutna na svim razinama, sama primjena u praksi je i dalje nezadovoljavajuća. Po podacima Američke pedijatrijske akademije (AAP) svake godine opekline od sunca zadobije 29-83% djece.
Budući da je površina tijela u odnosu na tjelesnu masu kod djece znatno veća nego u odraslih, a povećana je i sposobnost perkutane apsorpcije sastojaka, najprihvatljiviji način zaštite djece od sunca je izbjegavanje izlaganja suncu tj. boravak u hladu.

Ako izlaganje male djece suncu nije moguće izbjeći, manje količine kreme zaštitnog faktora iznad 15 SPF mogu se koristiti na manjim površinama (ruke ili lice), smatra AAP. AAP također preporučuje primjenu preparata koji ne nadražuju kožu ili oči. Neorganski cinkov oksid i titanijev dioksid ne prodiru dublje od prva dva sloja stratuma corneuma te predstavljaju najbolji izbor za zaštitu kože od sunca kod djece.

Incidencija raka kože je u porastu i javlja se u sve mlađoj dobi. Pretjerano izlaganje ultraljubičastim zrakama u mlađoj životnoj dobi može imati dugoročnih štetnih posljedica. Pri sistematskim i ostalim pregledima, liječnici opće medicine, pedijatri i dermatolozi, trebaju upozoravati roditelje na štetnost izlaganja male djece suncu, preporučuje AAP.