Utjecaj deprivacije spavanja na satne gene i melatonin
03.11.2011.
Utjecaj deprivacije spavanja i noćne izloženosti svjetlu na izlučivanje satnih gena kod ljudi istražen je na zdravim dobrovoljcima, na uzorku od 6 ispitanika.
Cilj Ispitati utjecaj akutne deprivacije
spavanja u uvjetima izloženosti svjetlu na izlučivanje dvaju ključnih satnih
gena, hPer2 i hBmal1, u mononuklearnim stanicama periferne krvi kao i na razinu
melatonina i kortizola u plazmi.
Postupci Uzimali smo uzorke
krvi 6 zdravih ispitanika svaka 4 sata 3 uzastopne noći, uključujući noć
potpune deprivacije spavanja (druga noć). Istraživanje je provedeno od travnja
do lipnja 2006. u Kliničko-bolničkom centru Ljubljana.
Rezultati Uočili smo značajnu
dnevnu varijaciju u izlučivanju hPer2 kako u početnim uvjetima (P<0,001, F=19,7, df=30 za hPer2
i P<0,001, F=17,6, df=30 za hBmal1) tako i u uvjetima
deprivacije spavanja (P<0,001, F=9,2, df=30 za hPer2 i P<0,001,
F=13,2, df=30 za hBmal1). Statistička analiza s pomoću pojedinačne
cosinor metode pokazala je cirkadijanu varijaciju hPer2 u početnim
uvjetima i hBmal1 kako u
početnim uvjetima tako i za vrijeme deprivacije spavanja. Vrhunac izlučivanja hPer2
bio je u 13:55±1:15 sati u početnim uvjetima, a vrhunac izlučivanja hBmal1 u
16:08±1:18 sati u početnim i u 17:13±1:35 sati za vrijeme deprivacije spavanja.
Pojedinačna cosinor analiza hPer2 pokazala je gubitak cirkadijanog ritma
kod 3 ispitanika i pomak u fazi kod 2 ispitanika za vrijeme deprivacije
spavanja. Varijacija melatonina i
kortizola u plazmi potvrdila je usklađenje centralnog regulatora cirkadijanog
ritma s ciklusom spavanja i buđenja.
Zaključak Naši rezultati
ukazuju da 40-satna akutna deprivacija spavanja u uvjetima izloženosti svjetlu
može utjecati na izlučivanje hPer2 u
mononukleranim stanicama periferne krvi.
Pavel Kavčič, Bojan Rojc, Leja Dolenc-Grošelj, Bruno Claustrat, Kristina Fujs, Mario Poljak