Cilj Ispitati utjecaj akutne deprivacije spavanja u uvjetima izloženosti svjetlu na izlučivanje dvaju ključnih satnih gena, hPer2 i hBmal1, u mononuklearnim stanicama periferne krvi kao i na razinu melatonina i kortizola u plazmi.

Postupci Uzimali smo uzorke krvi 6 zdravih ispitanika svaka 4 sata 3 uzastopne noći, uključujući noć potpune deprivacije spavanja (druga noć). Istraživanje je provedeno od travnja do lipnja 2006. u Kliničko-bolničkom centru Ljubljana.

Rezultati Uočili smo značajnu dnevnu varijaciju u izlučivanju hPer2 kako u početnim uvjetima (P<0,001, F=19,7, df=30 za hPer2 i P<0,001, F=17,6, df=30 za hBmal1) tako i u uvjetima deprivacije spavanja (P<0,001, F=9,2, df=30 za hPer2 i P<0,001, F=13,2, df=30 za hBmal1). Statistička analiza s pomoću pojedinačne cosinor metode pokazala je cirkadijanu varijaciju hPer2 u početnim uvjetima i hBmal1 kako u početnim uvjetima tako i za vrijeme deprivacije spavanja. Vrhunac izlučivanja hPer2 bio je u 13:55±1:15 sati u početnim uvjetima, a vrhunac izlučivanja hBmal1 u 16:08±1:18 sati u početnim i u 17:13±1:35 sati za vrijeme deprivacije spavanja. Pojedinačna cosinor analiza hPer2 pokazala je gubitak cirkadijanog ritma kod 3 ispitanika i pomak u fazi kod 2 ispitanika za vrijeme deprivacije spavanja. Varijacija melatonina i kortizola u plazmi potvrdila je usklađenje centralnog regulatora cirkadijanog ritma s ciklusom spavanja i buđenja.

Zaključak Naši rezultati ukazuju da 40-satna akutna deprivacija spavanja u uvjetima izloženosti svjetlu može utjecati na izlučivanje hPer2 u mononukleranim stanicama periferne krvi.

Pavel Kavčič, Bojan Rojc, Leja Dolenc-Grošelj, Bruno Claustrat, Kristina Fujs, Mario Poljak