No, kardiološka i urološka terapija povezala se prije tridesetak godina i to prilično neočekivano, kada je stavljen u primjenu antihipertenziv iz skupine alfa adrenergičkih blokatora: doksazosin. Nakon što je našao svoje mjesto u terapiji povišenog krvnog tlaka, postalo je jasno da djeluje i na benigno povećanje prostate (BHP). Malo po malo, kliničke studije su udaljile doksazosin od liječenja hipertenzije, zbog nepovoljnog učinka na kardiovaskularno preživljenje u tih pacijenata, a postao je primarno urološki lijek. Njime se tretirala benigna hipertrofija prostate sve dok na scenu nije došao selektivniji blokator alfa receptora: tamsulozin. Doksazosin je tako, iskorišten od strane kardiologa i urologa, pomalo prestao biti aktualan.

U drugom slučaju je ispitivanje lijeka za liječenje angine pectoris doveo do fenomenalnog rezultata: nije bio baš nešto dobar za napade anginozne boli ali je pacijente usrećio na drugi način. Oporavljao je erektilnu funkciju posebno kod osoba koje su imale disfunkciju. I tako je počeo život jednog od lijekova s najviše medijske lave na svijetu: sildenafil citrata. Njegova primjena se poput eksplozije raširila svijetom, ne bez poneke kolateralne žrtve, pa su novine često punile stupce pričama o pohotnicima umrlim nakon uzimanja sildenafila. Kako god bilo, lijek je ostao broj jedan u liječenju erektilne disfunkcije, a kasnije je skromno preuzet i za liječenje plućne hipertenzije. Stoga ne čudi da se upućeniji pacijenti brane da teško dišu, pa ga zato piju!

Za kardiologe je ipak urološka noćna mora davanje odobrenja za složene urološke operacije pacijentu s multiplim kardiološkim rizicima, a za urologe retencije urina izazvane hipertrofijom prostate koje kardiolozi prekrcaju diuretikom do razine eksplozije mokraćnog mjehura. Pacijentima je svejedno: oni su uvijek oni koji pate.

Darko Počanić
Klinička bolnica Merkur, Zagreb