Aktivno uključivanje adolescenata u proces prevencije i liječenja ključno je za pružanje učinkovite skrbi. Za tu je dobnu skupinu manje vjerojatno da će se testirati na HIV u odnosu na odrasle te im je potrebno više potpore za testiranje i dugoročni ostanak u procesu liječenja.

Više od 2 milijuna adolescenata u dobi između 10 i 19 godina zaraženo je HIV-om, mnogi ne primaju odgovarajuću skrb i potporu. Prevencija širenja bolesti i osiguranje kvalitetnog života zaraženih od velike je važnosti.

Neuspjeh službi koje se bave ovom problematikom rezultirao je 50%-tnim porastom smrtnosti od AIDS-a u adolescenata od 2005. do 2012. godine. Informiranost o HIV-u najniža je upravo u ovoj dobnoj skupini. U području subsaharske Afrike mnogi koji su zaraženi pri rođenju odrastu do adolescentne dobi živeći s kroničnom infekcijom. Kasno postavljanje dijagnoze HIV infekcije te kasno započinjanje antiretroviralne terapije u adolescenata koji su inficirani perinatalno velik je problem.

1.12.2013. objavljene su smjernice "HIV i adolescenti: Smjernice za testiranje, savjetovanje i skrb adolescenata koji žive s HIV-om“ usmjerene potrebama adolescenata koji su već zaraženi te onima pod povećanim rizikom. Adolescenti, naročito djevojke, zatim mladići koji imaju seksualne odnose s mladićima, intravenski ovisnici te osobe izložene seksualnoj prisili ili zlostavljanju pod visokim su rizikom za infekciju HIV-om. Upravo je tim skupinama otežan pristup testiranju, prevenciji i liječenju zbog oštrih zakona, nejednakosti, stigmatizacije i diskriminacije, kažu autori. Ove su smjernice temeljene na znanstvenim dokazima i konzultacijama sa stručnjacima i samim adolescentima.

Aktivno uključivanje adolescenata u proces prevencije i liječenja ključno je za pružanje učinkovite skrbi. Za tu je dobnu skupinu manje vjerojatno da će se testirati na HIV u odnosu na odrasle te im je potrebno više potpore za testiranje i dugoročni ostanak u procesu liječenja.

U područjima s generaliziranom epidemijom, testiranje na HIV i savjetovanje preporuča se svim adolescentima. U područjima s malom i koncentriranom epidemijom, nužna je dostupnost informacija adolescentima te dostupnost testiranja na HIV.

Adolescente treba informirati o koristima i rizicima razotkrivanja njihovog HIV statusa zajednici, savjetovati ih i podržati u odluci.

Konstantna edukacija zdravstvenih djelatnika također je nužna za kvalitetnu suradnju i povećava broj adolescenata koji se liječe i koji dugoročno ostaju u procesu liječenja.

Mnogo mladih ne zna svoj HIV status. Procjenjuje se da u subsaharskoj Africi samo 10% mladića i 15% djevojaka (15-24 godine) zna svoj HIV status, s time da je testiranje i savjetovanje ove ugrožene skupile prema statistikama vrlo slabo. SZO savjetuje države da zakonodavstvom olakšaju adolescentima pristup testiranju bez nužnog pristanka roditelja.

Ove smjernice bit će posebno korisne kreatorima zdravstvene politike te tvorcima nacionalnih programa u određivanju prioriteta i poboljšanju kvalitete skrbi i socijalne potpore adolescentima.

Predviđeno je da se ove smjernice koriste uz nedavno objavljene Antiretroviralne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.

Gdje je Hrvatska?

2005. godine provedeno je istraživanje na nacionalnom uzorku mladih gdje se pokazalo kako čak petina ispitanika ne posjeduje osnovna znanja o HIV/AIDS-u. Put prijenosa s najvećim rizikom za prijenos infekcije je homoseksualni i heteroseksualni izvan trajne veze.

Hrvatska se nalazi u skupini zemalja s niskom incidencijom HIV/AIDS-a. Broj dijagnosticiranih slučajeva HIV infekcije raste, dok broj oboljelih od AIDS-a i broj preminulih stagnira ili je u laganom padu. Taj se podatak pripisuje učinkovitosti visokopotentne antiretrovirusne terapije koja se u Hrvatskoj koristi od 1997. godine. Antiretroviralna terapija u Republici Hrvatskoj dostupna je svim osobama koje žive s HIV/AIDS-om.

HIV-bolest je registrirana u svim županijama u Hrvatskoj, a najviše u gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji. 2005. godine provedeno je istraživanje na nacionalnom uzorku mladih gdje se pokazalo kako čak petina ispitanika ne posjeduje osnovna znanja o HIV/AIDS-u. Put prijenosa s najvećim rizikom za prijenos infekcije je homoseksualni i heteroseksualni izvan trajne veze.

Nažalost, u Hrvatskoj je edukacija o reproduktivnom zdravlju postala političko pitanje, zbog čega se u školama uči samo dio problematike u sklopu nastavnog kurikuluma biologije, pri čemu treba imati na umu da četverogodišnji program biologije slušaju samo učenici u gimnazijama. U ovom trenutku najozbiljniji je problem što ne postoji sustavna dugoročna zdravstvena edukacija mladih, a to predstavlja opasnost ne samo za povećanje HIV/AIDS-a u mlađoj populaciji, nego i ostalih spolno prenosivih bolesti.

Literatura

HIV and adolescents: guidance for HIV testing and counselling and care for adolescents living with HIV (pdf)

Džakula A.  i sur. „Evaluacija Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a“, 2009. UN Tematska skupina za HIV/AIDS