Tečajevi kolaborativne prakse održani diljem Hrvatske, sastojali su se od zanimljivih predavanja i radionica u kojima su sudjelovali liječnici i farmaceuti. Cilj radionica bio je naglasiti nužnost dobre suradnje liječnika i farmaceuta kako bi bolesniku bila pružena najbolja moguća skrb.

Na radionicama je bilo obrađeno više slučajeva. U prvom dijelu liječnici i farmaceuti dobili su materijale s opisom slučaja i drukčijim informacijama koje su prikupili od bolesnika, onako kako to obično biva u praksi. Nisu međusobno razmijenili informacije te su zatim uz pomoć i suradnju s moderatorima i voditeljima radionica iznijeli odvojeno svoje mišljenje o problemima bolesnika iz slučaja. Predložili su terapijske ciljeve i plan za postizanje cilja. U drugom dijelu pri obradi slučajeva provodila se ista metoda, osim što su liječnici i farmaceuti aktivno surađivali u razmjeni informacija te zajednički raspravljali o rješenjima.

I na tečaju o kolaborativnoj praksi koji je održan u ožujku ove godine u Osijeku, predstavljena su tri prikaza slučaja kroničnih bolesnika. Radi se o tri česte i vrlo značajne kronične bolesti (arterijska hipertenzija, astma i dijabetes). Zašto baš te tri bolesti? To su bolesti od kojih obolijeva veliki broj ljudi u RH, ali i u svijetu. One također predstavljaju problem ne samo za pacijente nego i za zdravstveni sustav i društvo u cjelini. Njihovo liječenje je zahtjevno i skupo. Još veći teret predstavlja liječenje teških komplikacija (infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult, periferna arterijska bolest, nefropatija, neuropatija i retinopatija) koje, iako predstavljaju prirodni tijek bolesti, ovise o regulaciji čimbenika rizika te su zbog toga preventabilne. Tome treba dodati smanjenu radnu sposobnost, invalidnost, psihičke, socijalne i emocionalne poteškoće koje nastaju i znatno smanjuju kvalitetu života pacijenata, koji trpe od kroničnih komplikacija ovih bolesti.

Prikaz metodologije slučajeva

Sva tri slučaja su koncipirana tako da su liječnici i ljekarnici prije početka svake radionice dobili radne listove i otisnutu priču o pacijentu. Potom voditelji tečaja pročitaju priču i navedu da će moderatori podijeliti dodatne informacije i za liječnike i za ljekarnike. One simuliraju stvarnu situaciju u praksi, gdje liječnik ima više informacija o laboratorijskim nalazima, obiteljskoj anamnezi i komorbiditetima, a ljekarnik o prehrambenim navikama, adherenciji, nuspojavama i drugim problemima pri uzimanju lijekova. Potom se sudionici pozivaju da potpuno samostalno odrede terapijski cilj i plan skrbi za pacijenta. Zadatak moderatora je bio da obilaze sudionike i pomaže im u rješavanju problema, ne otkrivajući im dodatne podatke koje imaju liječnici, odnosno ljekarnici. Moderatori liječnici pozivaju liječnike da predlože plan skrbi i rješenja predstave cijeloj skupini. Moderatori ljekarnici pozivaju ljekarnike da daju i dopune rješenja i nekoliko dopunjenih rješenja predstave cijeloj skupini. Moderatori naglase koji su momenti bili bitni za uspjeh ili neuspjeh slučaja, a voditelji tečaja naglase važnost komunikacije i suradnje između liječnika i ljekarnika za uspješan i siguran ishod liječenja. 

Iskustva i dojmovi polaznika

Pokazalo se kako razlike u mišljenjima nisu bile presudne za ishode i zajednički cilj bolje skrbi za bolesnika.

Moja iskustva kao moderatora su bila vrlo pozitivna, korisna i zanimljiva. Pojam kolaborativne prakse je za mene bio relativno nepoznat, premda se u stranoj literaturi dosta spominje zadnjih godina. Iskustva koja sam do sada imao  s ljekarnicima bila su uglavnom oskudna. Suradnja i komunikacija su bile prisutne, ali se sve svodilo na razgovor o nekim nejasnoćama vezanim za recepte ili defekturu nekog lijeka. Kolaborativne prakse u pravom smislu riječi nije bilo, sve do ovog tečaja. Po prvi puta sam imao mogućnost da budem na tečaju s velikim brojem ljekarnika i da s njima diskutiram o načinu rješavanja problema pacijenata s kroničnim bolestima. Iako su ovom slučaju pacijenti bili virtualni, njihovi problemi su bili dobro promišljeni i postavljeni, s namjerom da se simulira stvarna situacija. Mislim da se u tome uspjelo. Ugodno sam iznenađen velikim brojem ljekarnika, žao mi je što nije bilo više liječnika. Ljekarnici su me iznenadili sa svojim entuzijazmom i ozbiljnošću u rješavanju problema. Bili su aktivni, postavljali su pitanja tijekom mog obilaska, komentirali nelogičnosti u terapiji nekih pacijenata koje su bile prikazane, tražili objašnjenja liječnika o bolestima i rizičnim čimbenicima kod pojedinih pacijenata. Također su liječnici i ljekarnici međusobno dobro komunicirali i izmjenjivali informacije koje su bitne u rješavanju svakog pojedinog slučaja. Neposredno nakon završetka tečaja nekoliko ljekarnika mi je reklo da su jako zadovoljni s radionicom. Pitali su me mogu li mi se javiti ako budu imali nekih problema, pitanja ili nejasnoća tijekom svog posla. Jedna ljekarnica mi se javila telefonom nakon 2 tjedna u svezi mog pacijenta i nejasnoće oko terapije i doze i rekla mi je: “Evo doktore nastavljamo kolaborativnu praksu u svakodnevnom radu. “ Naravno, nadam se da će tako biti i u budućnosti, a sve u korist postizanja najboljeg terapijskog cilja za sve naše pacijente.

Pokazalo se kako razlike u mišljenjima nisu bile presudne za ishode i zajednički cilj bolje skrbi za bolesnika.

Iskustva liječnika i ljekarnika s tečaja bila su mahom pozitivna. Predavanja i radionice izvrsno su ilustrirali važnost kolaborativne prakse u skrbi za bolesnike, razumijevanje važnosti razmjene informacija, uzajamnosti i komplementarnosti. Svi sudionici tečaj su završili s čvrstom odlukom kako će aktivno provoditi kolaborativnu skrb i bolje međusobno surađivati na svojim radnim mjestima.

Literatura

1.Poljičanin T, Metelko Ž. Epidemiologija šećerne bolesti u Hrvatskoj i svijetu MEDIX, Vol.15 No.80/81 Veljača 2009.

2. Kuzmanić M, Vrdoljak D, Rumboldt M, Petric D. Metabolički sindrom u dijabetičara tipa 2. Medica Jadertina, Vol.38 No.1-2 Svibanj 2008.

3. Hrabak Žerjavić V, Kralj V, Dika Ž, Jelaković B. Epidemiologija hipertenzije, moždanog udara i infarkta miokarda u Hrvatskoj. MEDIX, Vol.16 No.87/88 Lipanj 2010.

4. Stipić-Marković A,  Čvoriščec B, Pevec B, Radulović-Pevec M. Povećana incidencija alergija u Hrvatskoj. Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Medicinske znanosti, No.499=32 Travanj 2008.

5. Hammond RW, Schwartz AH, Campbell MJ, Remington TL, Chuck S, Blair MM, Vassey AM, Rospond RM, Herner SJ, Webb CE. Collaborative drug therapy management by pharmacists--2003. Pharmacotherapy. 2003 Sep;23(9):1210-25.