Percepcija se debljine u pučanstvu, unatoč brojnim javnim programima i edukacijama, nije značajno promijenila. Uzroci pandemije debljine su brojni i kompleksni, ali se dobrim dijelom mogu svesti na promjene u stilu života.

Cilj ove studije bio je utvrditi povezanost socioekonomskih čimbenika i debljine kod djece. Studija je uključila učenike dobi od 7–8 godina u 19 prvih razreda u 8 osnovnih škola u Osječko-baranjskoj županiji. Mjerena je tjelesna težina i tjelesna visina, te su uzeti socioekonomski podatci koji su uključivali informaciju o bračnom statusu roditelja, stručnoj spremi roditelja, zaposlenosti roditelja, broj djece u obitelji, pohađanje vrtića, mjesto stanovanja grad/selo i navike pušena roditelja. Izračunat je parametar za procjenu pretilosti BMI (prema hrvatskim referentnim vrijednostima indeksa tjelesne mase).

Mjerenjima je obuhvaćeno ukupno 372 djece. U našoj studiji prevalencija debele djece (ukupni broj djece iznad 90. centile) iznosila je 8.9%. Ne postoji statistički značajna razlika u udjelu pretile djece s obzirom na mjesto stanovanja, bračni status roditelja, pušačke navike roditelja, broj članova u obitelji i pohađanje vrtića u predškolskoj dobi.

Udio pretile djece statistički je značajno viši kod očeva s najnižim i najvišim stupnjem obrazovanja u odnosu na djecu očeva sa srednjim stupnjem obrazovanja. Promatrano prema stručnoj spremi majke nema statistički značajne razlike u udjelu pretile djece. Udio pretile djece statistički je značajno viši kod nezaposlenih majki, što je posebno izraženo kod djevojčica, dok zaposlenje oca ne utječe na stanje pretilosti u djece.

Pregledom dostupne literature jednako kao i u našoj studiji nije uočena dosljedna povezanost određenog socioekonomskog čimbenika i debljine kod djece. Kontradiktornost rezultata raznih studija može biti posljedica premalog uzorka, različitog dizajna studija te različitosti kriterija definiranja kategorija unutar ispitivanog socioekonomskog parametra.