Praćenje, proširenost i procjena aktualnog stanja spolno prenosivih infekcija (STI) u Hrvatskoj provodi se u okviru sustavnog nadzora nad zaraznim bolestima u cijeloj zemlji, kojim je zakonski regulirano obavezno epidemiološko prijavljivanje pojedinačnih infekcija prema definicijama zaraznih bolesti (EU revizija iz 2012.). Temelji se na podacima epidemiološkog informacijskog sustava kojim se rutinski prikupljaju prijave o oboljelima/umrlima od zaraznih bolesti iz zdravstvenog sustava (sifilis, gonoreja, HIV infekcija i AIDS, klamidijaza, hepatitis B, hepatitis C) i na nacionalnoj razini upisuju u elektronsku bazu podataka (Registar zaraznih bolesti). Podaci o HIV/AIDS-u vode se u Registru za HIV/AIDS (dodatna anketa).

Drugi izvori podataka za STI su: izvješća o nalazima izoliranih uzročnika STI i urogenitalnih infekcija iz mikrobioloških laboratorija, izvješća laboratorija koji provode anti-HIV testiranje, izvješća o registriranim STI dijagnozama iz ginekoloških i dermatoveneroloških ambulanti, izvješća rodilišta o testiranju trudnica na hepatitis B te ciljana epidemiološka istraživanja u općoj i ciljanim populacijama.

Učestalost klasičnih spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja) u Hrvatskoj je niska; HIV/AIDS se od početka registriranja zadržava na niskoj razini, jednoj od najnižih u Europi i svijetu; prevalencija hepatitisa B i hepatitisa C je niska (<2% stanovništva nositelji su HBsAg, odnosno anti-HCV).

Problem današnjice su, zbog velikog broja inficiranih osoba, komplikacija koje mogu uzrokovati ili za sada još nezadovoljavajućih mogućnosti potpunog izliječenja virusne spolno prenosive bolesti (HPV, virusni hepatitisi i dr.), urogenitalne infekcije uzrokovane C. trachomatis te druge nespecifične upalne bolesti (negonokokni uretritis i cervicitis, genitalne mikoplazme).

Tijekom 2013. godine registrirano je 14 oboljela od gonoreje (u 2003:16) i 80 oboljelih od sifilisa (u 2003:18).

Klamidijska infekcija je, kao i u zemljama EU/EEA, najčešće prijavljivana STI u Hrvatskoj. U zadnjih desetak godina godišnje se registrira prosječno 590 klamidijskih infekcija. Raspon novootkrivenih slučajeva u zadnjih 10 godina je 304-996. U 2013. godini zabilježeno je 356 slučajeva klamidijske infekcije. Najčešće se registrira u mlađoj dobi (20-29 godina), i među ženama. Među svim novootkrivenim slučajevima u 2013. godini, 42% su činili mladi odrasli (u dobi 20-29 godina).

Incidencija akutnog hepatitisa B u Hrvatskoj, prema obveznim prijavama zaraznih bolesti je od 1980. do 2004. godine bila oko 200-250 novootkrivenih slučajeva godišnje, nakon čega je počela opadati tako da je u posljednje tri godine manje od sto novootkrivenih slučajeva godišnje, a najveći pad incidencije uočen je kod adolescenata i mladih odraslih osoba. Sličan trend pokazuje kretanje incidencije novootkrivenih HBsAg pozitivnih osoba (asimptomatskih vironoša i kronično oboljelih).

Prema obaveznim prijavama zaraznih bolesti, u Hrvatskoj se zadnjih godina godišnje bilježi oko 150 novootkrivenih hepatitis B infekcija (asimptomatskih nositelja virusa i akutno oboljelih od hepatitisa B zajedno), te oko 200 hepatitis C infekcija (asimptomatske infekcije i oboljeli od hepatitisa C). Zahvaljujući preventivnim aktivnostima, broj novootkrivenih hepatitisa B i C infekcija (sa simptomima bolesti i bez) se smanjuje zadnjih godina. Pad učestalosti hepatitisa B je ubrzan cijepljenjem koje se u Hrvatskoj rutinski provodi u 6. razredu osnovne škole od 1999., a od 2007. provodi se i cijepljenje dojenčadi protiv hepatitisa B. Učestalost hepatitisa C je također u opadanju, iako ne tako izrazitom kao hepatitis B, a posljedica je ponajviše smanjenja učestalosti kod intravenskih korisnika droga.

Pobol i smrtnost od HIV/AIDS-a u Hrvatskoj pokazuje stacionaran trend niske učestalosti. U Registru oboljelih od HIV/AIDS-a u razdoblju od 1986. do kraja 2013. godine registrirano je 1106 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od čega 419 oboljelih od AIDS-a. U navedenom je razdoblju 176 osoba umrlo od AIDS-a. Raspon novootkrivenih slučajeva u zadnjih 10 godina je 48–82. Među svim HIV/AIDS slučajevima i dalje dominiraju muškarci (85,6 %), a najveći broj infekcija registrira se u dobnoj skupini od 25 do 44 godina. HIV/AIDS se registrira gotovo isključivo unutar grupa povećanog rizika (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, ovisnici koji intravenski ubrizgavaju opojne droge, osobe koje plaćaju ili naplaćuju seksualne usluge, osobe koje imaju veliki broj i često mijenjaju partnere, stalni partneri/partnerice inficiranih HIV-om). Najčešći put prijenosa HIV infekcije je spolni put (87,4%). Prema putovima prijenosa 56.8% čini muški homoseksualni put prijenos. Slijedi heteroseksualni put prijenosa s udjelom 30,6%, i to isključivo kod osoba s visoko rizičnim spolnim ponašanjima – veći broj i učestalo mijenjanje seksualnih partnera/ica, kupovanje ili prodavanje seksualnih usluga, seksualni odnosi u zemljama s visokom prevalencijom HIV-a (20.6%) te osoba koje su stalni partneri HIV pozitivnih osoba (10,0%).

Prema podacima obveznih prijava zaraznih bolesti, zahvaljujući interdisciplinarnom kvalitetnom radu više struka (dermatolozi, infektolozi, epidemiolozi, mikrobiolozi, farmakolozi, liječnici obiteljske i školske medicine i dr.) i sustavnom provođenju svih mjera, kretanje STI u Hrvatskoj je razmjerno povoljno. Unatoč relativno povoljnoj epidemiološkoj situaciji, STI, uključujući i HIV/AIDS i dalje predstavljaju javnozdravstveni prioritet, te je važno kontinuirano i sustavno nastaviti provođenje mjera praćenja, prevencije, ranog otkrivanja i liječenja u cilju zaštite i unapređenja spolnog i reproduktivnog zdravlja populacije, te poboljšanja demografske situacije u zemlji.

Od 2009. godine, Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) provodi, u okviru koordinacije praćenja STI, mikrobiološki program praćenja antimikrobne rezistencije gonokoka (European Gonococcal Antimicrobial Surveillance Programme, Euro-GASP). Cilj uključivanja Hrvatske u projekt praćenja gonokokne rezistencije EURO – GASP je pojačati nadzor nad antimikrobnom rezistencijom (AMR) u gonokoka, zbog moguće pojave multiplo rezistentnih sojeva nedostupnih liječenju. U tu svrhu potrebno je povezati epidmiološke informacije sa pojavom rezistencije, kako bi što bolje istražili rizične čimbenike za pojavu i suzbijanje AMR. Uvođenjem boljeg praćenja pojavnosti sojeva gonokoka i AMR u svakodevnoj liječničkoj praksi, moguće je povoljno utjecati na pojavu STI u rizičnim skupinama, ali i općenito na stanje zdravlje populacije.