Epidemiološki podaci pokazuju da je sifilis u porastu, pogotovo među muškom homoseksualnom populacijom. Usta mogu biti mjesto ulaska T. pallidum, ali uz to se sifilis može manifestirati u usnoj šupljini bez obzira na put ulaska. Serološka istraživanja HSV1 i 2 su odavno pokazala kako podjela HSV-a na “onaj iznad pojasa” i “onaj ispod pojasa” nije više primjenljiva kao prethodnih godina, upravo zbog čestih oralno-genitalnih sponih kontakata. U drugu ruku, tradicionalno poimanje “gonokoknog stomatitisa” je potrebno preispitati. Za razliku od visoke incidencije gonokoknog uretritisa, oralne lezije su, izgleda, izuzetno rijeke, ako uopće postoje, pogotovo ukoliko se u obzir uzmu studije koje pokazuju snažan inhibitorni učinak sline na rast N. gonorrhoeae. Spolno ponašanje se danas mijenja, a što dovodi do mogućnosti širenja hepatitisa A putem analingusa praksom koja se kolokvijalno naziva “ATM” (“ass to mouth”), a koja omogućuje ulazak fecesa jedne osobe u probavni sustav druge. Postoji samo teoretski rizik prijenosa hepatitisa B putem kunilingusa, felacije ili analingusa, i gotovo nikakav rizik za prijenos hepatitisa C. Današnje studije upućuju na impliciranost oralnog seksa i HPV-a u nastanku oralnog karcinoma, međutim vjerojatnije je da je riječ o posebnim skupinama orofaringealnog karcinoma, karakterističnim za tonzilarno tkivo. Zbog općenito niske incidencije oralnih manifestacija spolnoprenosivih infekcija, uloga stomatologa će primarno biti u promociji zdravog spolnog ponašanja i u edukaciji svojih pacijenata o rizicima oralno-genitalne transmisije bolesti.

Ivan Alajbeg