Iako primarno uzimamo u obzir krv kao glavni medijan prijenosa infekcije ne smijemo zaboraviti niti čitav niz krvnih derivata, tjelesnih tekućina kao što su slina, cerebrospinalni likvor, nosni sadržaj, iskašljaj, sadržaj želuca, znoj, stolica, urin, sjeme, vaginalni sekret, amnionska, sinovijska, pleuralna i/ili peritonealna tekućina, sadržaj (pseudo)cisti...

Medicinski radnici (uključujući laboratorijsko osoblje) su pod povećanim rizikom profesionalnog obolijevanja od čitavog niza virusnih (hepatitis B/C/D/G, HIV, Ebola, Varicella Zoster, žuta groznica…), bakterijskih (S. aureus, S. pyogenes…) i rikecijskih (Rickettsia Rickettsi) te gljivičnih (Blastomyces, Cryptococcus) i parazitarnih (Leishmania, Plasmodium…) infekcija koje se prenose krvlju odnosno tjelesnim tekućinama. Iako primarno uzimamo u obzir krv kao glavni medijan prijenosa infekcije ne smijemo zaboraviti niti čitav niz krvnih derivata, tjelesnih tekućina kao što su slina, cerebrospinalni likvor, nosni sadržaj, iskašljaj, sadržaj želuca, znoj, stolica, urin, sjeme, vaginalni sekret, amnionska, sinovijska, pleuralna i/ili peritonealna tekućina, sadržaj (pseudo)cisti kao niti nefiksirane organe ili tkiva (osim intaktne kože) od živih ili umrlih ljudi pa i stanične/tkivne/organske kulture te inficirane eksperimentalne životinje u laboratorijskim uvjetima. 

Slučajni ubodni incident iglom

Duge smjene, nedostatak sna i posljedični umor tri puta povisuju rizik od slučajne ozljede.

Glavni put stjecanja infekcije prenosive krvlju i/ili tjelesnom tekućinom u bolničkim uvjetima je slučajni ubodni incident iglom (najčešće prilikom vađenja krvi ili postavljanja šavova), kontakt sluznice s inficiranom tekućinom dok je direktan prijenos kroz (oštećenu) kožu ipak rjeđi. Po dosta zastrašujućim podacima 1/10 medicinskih radnika na godišnjoj razini doživi ubodni incident (najčešće medicinske sestre), 18% svih specijalizanata godišnje, a praktično svi specijalizanti kirurških struka do kraja specijalizacije zasigurno dožive isti. Duge smjene, nedostatak sna i posljedični umor tri puta povisuju rizik od slučajne ozljede. 

Mjere zaštite

Ono što je nažalost naša stvarnost su činjenice kako:

1. u pravilu srednje medicinsko osoblje u RH ne provode mjere zaštite u vidu nošenja rukavica
2. i dalje nije rijetkost izostanak sapuna i papira za brisanje ruku
3. timovi koji se bave invazivnom medicinom često nemaju i/ili ne koriste adekvatnu zaštitnu opremu (maske za lice s vizirom, zaštitne naočale, pregače, duple rukavice)
4. izbjegavanje direktnog kontakta s bolesnikom osoblja koji imaju dermatitis i/ili otvorene kožne rane
5. nepoznavanje vlastitog postimunizacijskog titra nakon provedenog cijepljenja za hepatitis B (vrijednosti antiHBs>10 mIU/ml su „zaštitne“)

Rizik razvoja serološki dokazanog akutnog hepatitisa i HIV infekcije

Rizik od HIV infekcije je tim veći što je veća dubina ozljede s većim volumenom tjelesne tekućine od bolesnika s visokim virusnim statusom.

Rizik razvoja serološki dokazane akutne hepatitis B infekcije nakon ubodnog incidenta se kreće od 23-62% ukoliko je bolesnik HBsAg poz (više vrijednosti ukoliko je bolesnik i HBeAg pozitivan), a klinički jasnog hepatitisa od 1-31%. Na sreću zbog procijepljenosti i populacije i medicinskog osoblja broj profesionalnih hepatitis B infekcija među medicinskim osobljem je reduciran za 98% u zadnjih 30-ak godina. HBV može preživjeti i uzrokovati infekcije i do 7 dana izvan tijela domaćina. 

S druge strane rizik razvoja hepatitis C infekcije nakon ubodnog incidenta se kreće oko 1.8% (0-7%), a hepatitis C preživljava izvan tijela i do 16h.

Rizik razvoja HIV infekcije nakon ekspozicije pozitivne krvi ili tjelesne tekućine je na sreću nizak - do sada nisu opisani slučajevi infekcije nakon ekspozicije zdrave intaktne kože pozitivnoj tekućini, kod kontakta sluznice s istom rizik je oko 0.09%, a kod ubodnog incidenta 0.23-0.33-0.36%. Rizik je tim veći što je veća dubina ozljede s većim volumenom tjelesne tekućine od bolesnika s visokim virusnim statusom. 

Kakav je postupak kod ubodnog incidenta?

Svakako se treba konzultirati sa užim specijalistima vezano uz postekspozicijsku profilaksu i daljnje postupanje.

Svaku ranu treba inicijalno isprati s vodom i sapunom (eventualno dezinficijensom), dok se mehaničko istiskivanje krvi iz rane ne preporuča. Sluznice treba obilno isprati vodom ili fiziološkom otopinom.

Potrebno je skupiti informacije o statusu bolesnika i ozlijeđene medicinske osobe (poznata infekcija s primjerice HBV, HCV, HIV; Ebola…), postaviti pitanje statusa imunizacije za tetanus, dubine rane, trajanja ekspozicije, vrsti materijala i uzimanju lijekova.

Svakako se treba konzultirati sa užim specijalistima vezano uz postekspozicijsku profilaksu i daljnje postupanje.

A svakako si trebamo priznati našu endogenu (ne)sklonost prijavljivanju incidenta.   

Literatura

1. Schillie S, Murphy TV, Sawyer M, et al. CDC guidance for evaluating health-care personnel for hepatitis B virus protection and for administering postexposure management. MMWR Recomm Rep 2013; 62:1.
2. Fisman DN, Harris AD, Rubin M, et al. Fatigue increases the risk of injury from sharp devices in medical trainees: results from a case-crossover study. Infect Control Hosp Epidemiol 2007; 28:10.
3. Ayas NT, Barger LK, Cade BE, et al. Extended work duration and the risk of self-reported percutaneous injuries in interns. JAMA 2006; 296:1055.
4. Makary MA, Al-Attar A, Holzmueller CG, et al. Needlestick injuries among surgeons in training. N Engl J Med 2007; 356:2693.
5. International Healthcare Worker Safety Center, University of Virugina. 2011 EPINet Report: Needlestick and sharp-object injuries. http://www.healthsystem.virginia.edu/pub/epinet/epinetdatareports.html
6. Bond WW, Favero MS, Petersen NJ, et al. Survival of hepatitis B virus after drying and storage for one week. Lancet. 1981;1:550.
7. U.S. Public Health Service. Updated U.S. Public Health Service Guidelines for the Management of Occupational Exposures to HBV, HCV, and HIV and Recommendations for Postexposure Prophylaxis. MMWR Recomm Rep 2001; 50:1.
8. Tokars JI, Marcus R, Culver DH, et al. Surveillance of HIV infection and zidovudine use among health care workers after occupational exposure to HIV-infected blood. The CDC Cooperative Needlestick Surveillance Group. Ann Intern Med. 1993;118:913.