Benigna hiperplazija prostate

Definicija BHP-a

Benigna hiperplazija prostate (BHP) se točnije može definirati kao stanje koje je progresivno, te je kriterij za progresiju BHP-a: smanjena maksimalna mjera urinarnog protoka, povećani rezidualni volumen urina, povećan volumen prostate, pacijentove godine i PSA (engl. prostate specific antigen). Prema ovom kriteriju liječnici izabiru terapiju prije nego simptomi bolesti budu preteški. Određeni stupanj BHP-a prisutan je u 80% muškaraca starijih od 40 godina, te kod 95% muškaraca starijih od 80 godina.

Simptomi BHP-a

Simptomi BHP-a su usporeno ili odgođeno mokrenje, slab mlaz, nepotpuno pražnjenje (podražaj za mokrenjem odmah nakon mokrenja), isprekidanost (prekid mlaza tijekom pražnjenja mjehura), kapanje (kapanje mokraće koja traje nekoliko sekundi pri kraju mokrenja), noćno mokrenje, dizurija (bol pri mokrenju), hematurija (krv u mokraći), retencija mokraće (zastoj mokraće), učestalije mokrenje, urgentno mokrenje (jak i iznenadan podražaj za mokrenjem), inkontinencija (nekontrolirano istjecanje mokraće).

Farmakoterapija BHP-a

Uloga ljekarnika najznačajnija je u savjetovanju pacijenata, koji se dolaze žaliti da imaju određene tegobe mokrenja, te u primjeni fitoterapije u liječenju BHP-a.

Liječenje BHP-a provodi se alfa blokatorima koji djelujući na receptore, smanjuju tonus glatke muskulature prostate i mokraćnog mjehura, čime olakšavaju mokrenje. Međutim, najpropisivaniji lijekovi u terapiji BHP-a (tamsulozin, doksazosin) djeluju isključivo simptomatski, te stoga ne utječu na progresiju bolesti, ili pak imaju neželjene nuspojave te utječu na seksualnu funkciju (doksazosin).

Uz spomenute alfa blokatore, BHP se liječi i 5-alfa reduktaza inhibitorima (finasterid, dutasterid) koji sprečavaju stvaranje dihidrotestosterona (DHT) koji dovodi do povećanja prostate, te ti lijekovi preveniraju i progresiju BHP-a.

Kod težih oblika bolesti, ako bolest izaziva česte i teške infekcije mokraćnog sustava, kod potpune nemogućnosti mokrenja ili čak otkazivanja bubrega, kirurško liječenje je jedino rješenje.

Uloga ljekarnika najznačajnija je u savjetovanju pacijenata, koji se dolaze žaliti da imaju određene tegobe mokrenja, te u primjeni fitoterapije u liječenju BHP-a.

Iskustva iz ljekarničke prakse

Antispazmolitici mogu smanjiti sposobnost pražnjenja mokraćnog mjehura, dok diuretici i alkoholna pića mogu pogoršati simptome BHP-a.

Iz rada sa pacijentima sa BHP-om koje sam pratila, može se uočiti da većina pacijenata uzima alfa blokatore ili pak kombinaciju alfa blokatora i 5-alfa reduktaza inhibitora. Kod većine pacijenata ove su terapije olakšale ili potpuno uklonile simptome otežanog, učestalog mokrenja uz isprekidani mlaz, te simptome noćnog mokrenja, iako je kod nekih do poboljšanja simptoma došlo tek nakon 6 mjeseci terapije.

Od farmakoterapije najčešće mi ljekarnici preporučamo, ili pak pacijenti sami traže po preporuci liječnika, pripravke na bazi ekstrakta biljke Serenoe repens.

Iz desetogodišnje studije na 38 pacijenata, sa početnim stadijem BHP-a i rizikom od progresije, o učinkovitosti i sigurnosti pripravaka na bazi biljke Serenoa repens proizlazi:

• pripravci na bazi biljke Serenoa repens u dozi od 320 mg ekstrakta biljke na dan, mogu smanjiti progresiju simptoma BHP-a, a ekstrakt biljke je siguran za pacijenta jer ne utječe na krvni tlak, erektilnu funkciju i dobro je podnošljiv;
• smatra se da i ekstrakt biljke ima dokazano kompleksno patogenetsko djelovanje koje rezultira inhibicijom rasta prostate, te eliminira simptome kroničnog prostatitisa;
• pripravci na bazi Serenoe repens ne snižavaju PSA vrijednost, te stoga i ne maskiraju rak prostate.

Navedenu studiju su proveli znanstvenici sa moskovskog instituta (engl. Uronephrology and Human Reproductive Health Research Institute ).

Od ostalih biljnih preparata na tržištu su proizvodi koji sadrže suhi ekstrakt korijena koprive (Urtica dioica), ulje sjemenki obične bundeve (Cucurbita pepo), te čaj od vrbovice (Epilobum parviflorum, herba).

Ipak je još uvijek na nama ljekarnicima velik posao u savjetovanju pacijenata s BHP-om vezano za korištenje određenih lijekova koji mogu pogoršati simptome BHP-a. Među takve lijekove spadaju stimulansi, koji se nalaze u lijekovima za astmu i otčepljenje sinusa, koji mogu još više suziti mokraćnu cijev. Antispazmolitici mogu smanjiti sposobnost pražnjenja mokraćnog mjehura, dok diuretici i alkoholna pića mogu pogoršati simptome BHP-a.

 

Iz svega ovog slijedi kako je jako važno da pacijenti kažu svojim liječnicima i ljekarnicima koje sve lijekove uzimaju, uključujući lijekove koji ne idu na recept. Postoje primjeri gdje su pacijenti u terapiji imali po 2 alfa blokatora, gdje je jedan bio propisan od urologa za liječenje BHP-a, a drugi od kardiologa za liječenje hipertenzije. Do takvih slučajeva i dolazi zbog toga što pacijenti ne kažu ni liječnicima specijalistima, ni liječnicima obiteljske medicine što sve od lijekova uzimaju, ali smo zato mi ljekarnici tu da kontroliramo propisane kombinacije lijekova, te njihove interakcije i moguće nuspojave.

Erektilna disfunkcija

Definicija i etiologija erektilne disfunkcije

Brojni lijekovi mogu izazvati ili pogoršati erektilne probleme, kao što su razni antipsihotici, antidepresivi, antiepileptici, antihipertenzivi, antihiperlipemici...

Erektilna disfunkcija (ED) je stanje u kojem muškarac ne može postići ili održati do kraja seksualne aktivnosti, erekciju koja je dovoljno čvrsta za penetraciju. ED se pojavljuje u svega 4% muškaraca mlađih od 40 godina, te kod 40-50% u skupini muškaraca od 60-70 godina.

Uzroci mogu biti organski problemi sa penisom. ED češća je kod muškaraca koji boluju od kardiovaskularnih bolesti, te su rizični čimbenici za ED slični onima za kardiovaskularne bolesti: pušenje, fizička neaktivnost, hiperglikemija, hipertenzija, dislipidemije, a šećerna je bolest najčešći pojedinačni uzrok ove bolesti. Kod mlađih bolesnika najčešće se radi o psihološkim uzrocima, posebno kod jakih emocionalnih stresova. Osim svega navedenog brojni lijekovi mogu izazvati ili pogoršati erektilne probleme, kao što su razni antipsihotici, antidepresivi, antiepileptici, antihipertenzivi, antihiperlipemici...

Liječenje erektilne disfunkcije

Liječenje ED-a provodi se nizom farmakoloških i nefarmakoloških mjera. Od nefarmakoloških mjera preporučuju se mjere promjene stila života, povećanje fizičke aktivnosti, promjena prehrambenih navika, smanjenje povišene tjelesne težine, prestanak pušenja, smanjenje prekomjernog pijenja alkohola. Potrebno je prekinuti terapiju, odnosno zamijeniti sve lijekove koji su u bolesnika kao nuspojavu liječenja izazvali ED.

Od oralnih pripravaka za liječenje ED indicirani su inhibitori enzima fosfodiesteraze tip 5 (PDE5), a to su sildenafil, tadalafil i vardenafil. Kod izdavanja ovakvih lijekova važno je naglasiti pacijentu da se tablete uzimaju barem 45 minuta prije seksualnog odnosa, te da izbjegavaju njihovu primjenu nakon mesnog obroka (hrana smanjuje apsorpciju navedenih lijekova). Nadalje treba upozoriti i da su ovi lijekovi kontraindicirani uz nitrate.

Osim inhibitora PDE5, koji se može kupiti samo uz liječnički recept, na hrvatskom tržištu velik je broj proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta, a registrirani su kao dodaci prehrani, te se grupiraju u sredstva koja povisuju libido i sredstva koja pomažu uklanjanju tegoba vezanih uz spolni život. Najčešći sastojci tih proizvoda su uz aminokiseline, selen, cink, vitamin E i cijeli niz biljaka. To su: Epimedium brevicornum, Epimedium sagittatum, Maca-Lepidium meyenii, Tribulus terrestris, Panax ginseg, Piper nigrum, Vitex agnus castus, Rhodiola rosea, Angelica sinensis, Allium sativum, Liriosma ovata, Ginko biloba, Lycium barbarum.

Osim oralnih pripravaka u liječenju ED koriste se i psihoseksualne terapije, intrakavernozne injekcije (davanje injekcije direktno u tijelo penisa), penilne proteze, penisna vakumska pumpa, penoskrotalni prstenovi.

Iskustva iz ljekarničke prakse

Na nama ljekarnicima je zadatak da pokušamo intervenirati i upozoriti pacijenta da porazgovara sa liječnikom o mogućoj promjeni terapije i prelazak na lijekove sa manjim utjecajem na erekciju. Međutim, to je još uvijek preosjetljiva tema, te se pacijenti još uvijek srame i ustručavaju pitati i pričati o tom problemu.

Primjeri iz prakse iz svakodnevnog rada sa pacijentima ukazuju na to da velik broj pacijenata ima problem ED-a. To potvrđuje velik broj dijetetskih pripravaka koje pacijenti svakodnevno kupuju, iako ima i mlađih pacijenata koji uz liječnički recept kupuju PDE-5 inhibitore. Većina pacijenata koji redovito kupuju biljne pripravke za poboljšanje potencije, uglavnom su starije životne dobi, te ih većina u antihipertenzivnoj terapiji pije beta blokatore (atenolol) ili ih ima u kapima za terapiju glaukoma (timolol), zatim  ACE inhibitore (enalapril, lizinopril), te antihiperlipemike statine (simvastatin), koji mogu negativno utjecati na seksualnu funkciju i erekciju.

Postoje lijekovi iz skupine beta blokatori  kao što je nebivolol, zatim ACE inhibitora - ramipril, te statina - rosuvastatin, koji manje ili uopće ne utječu na seksualnu funkciju i erekciju. Na nama ljekarnicima je zadatak da pokušamo intervenirati i upozoriti pacijenta da porazgovara sa liječnikom o mogućoj promjeni terapije i prelazak na lijekove sa manjim utjecajem na erekciju. Međutim, to je još uvijek preosjetljiva tema, te se pacijenti još uvijek srame i ustručavaju pitati i pričati o tom problemu.

Zaključak

Važna je uloga ljekarnika u liječenju kako BHP-a, gdje se pacijenti ne ustručavaju govoriti i pitati za savjet, tako još veća kod liječenja ED-a. Ljekarnik je taj koji, izdajući lijek može ponoviti sve vezano za njegovu primjenu, pridržavanju liječenja i ustrajanju u liječenju. Ljekarnik je u mogućnosti uočiti ako pacijent uzima neke lijekove koji mogu negativno utjecati na erektilnu funkciju ili koji mogu ulaziti u interakcije sa PDE-5 inhibitorima.

Literatura

1. Yu. G. Alyaev, A. Z. Vinarov, Yu. L. Demidko, L.G. Spivak, Results of a ten-year study of the efficacy and safety of Serenoa repens extract in patients at risk for progression of benign prostatic hyperplasia
2. Muneer A. Erectile dysfunction. BMJ 2014;348:1-9
3. Arbanas G. Seksualnost u starijoj životnoj dobi u Bago I, Ostojić S, Teklić T. Ekstravagantna tijela: ekstravagantne godine, čitanka. Extravagant bodies: extravagant age, reader. Kontejner, Zagreb, 2013.