Sanda Janković Tešanović, dr. med., specijalist interne medicine
03.08.2020.
Utjecaj COVID-19 infekcije na pogoršanje /pojavu aritmija kod kardiovasukularnih (KV) bolesnika s / bez poremećaja srčanog ritma
COVID-19 je akutna virusna bolest uzrokovana novim SARS-CoV-2 virusom. SARS-CoV-2 virus može uzrokovati različite oblike bolesti, od blagog oblika bolesti pa sve do bolesti sa ozbiljnom kliničkom slikom koja može završiti i smrću.
COVID-19 primarno zahvaća respiratorni sustav, ali može zahvatiti i druge organe pa tako i srce, krvne žile, gastrointestinalni sustav.
SARS-CoV-2 se veže na ACE2 receptore koje nalazimo u plućima, ali i u drugim stanicama, uključujući srce i endotelne stanice. ACE receptori su važan čimbenik u renin-angiotensin-aldosteron sustavu i u patologiji kardiovaskularnih bolesti. Kardiovaskularne bolesti povezane s COVID-19 infekcijom vjerojatno su posljedica disregulacije RAAS/ACE 2 sustava zbog SARS-CoV-2 infekcije i zbog komorbiditeta kao što je hipertenzija.
Kao mogući uzroci KV bolesti navode se i citokinska oluja, kao posljedica disbalansa aktivacije T stanica i interleukina (IL-6 i IL 7) i drugih citokina. Aktivacija imunološkog sustava također može dovesti i do nestabilnosti plaka te do akutnog koronarnog zbivanja.
Tijekom pandemije oboljelo je više od 17 milijuna ljudi diljem svijeta i pokazalo se da su pacijenti sa kardiovaskularnim rizičnim faktorima kao što su hipertenzija, pretilost i pacijenti s već postojećim kardiovaskularnim bolestima osjetljiviji na infekciju COVID-19 i češće imaju ozbiljniji tijek bolesti.
U tijeku su studije koje istražuju različite mehanizme koji bi mogli dovesti do kardioloških komplikacija COVID-19 infekcije. Slijedeći mehanizmi mogu dovesti do oštećenja miokarda:
1. Infekcija COVID -19 dovodi do citokinske oluje koja može dovesti do oštećenja različitih organa pa tako i miocita.
2. Direktna ozljeda miokarda (definirana povećanjem razine troponina): SARS-CoV-2 veže se na ACE2 receptore što može dovesti do akutne ozljede pluća, srca i endotelnih stanica.
3. Smanjena oksigenacija miokarda kao posljedica pojačane potrošnje zbog sistemske infekcije i kao posljedica hipoksije uzrokovane pneumonijom ili akutnim respiratornim sindromom što može dovesti do oštećenja miokarda.
4. Akutna ruptura plaka kao posljedica sistemske upale može uzrokovati akutni koronarni sindrom, koji je često povezan s razvojem aritmija.
5. Do ozljede miocita također mogu dovesti i lijekovi koji se koriste u liječenju COVID-19 infekcije.
6. Elektrolitski disbalans može dovesti do aritmija kod kardioloških pacijenata, kao npr. hipokalemija.
U liječenju COVID-19 za sada ne postoji specifičan lijek niti cjepivo pa se koriste suportivne mjere te empirijska medikamentozna terapija. Prema sadašnjim protokolima primjenjuju se azitromicin, klorokin, hidroksiklorokin, lopinavir, ritonavir, remdesivir i neki drugi lijekovi.
Kod nekih pacijenata ovi lijekovi mogu dovesti do poboljšanja kliničke slike, međutim kod nekih pacijenata na žalost mogu dovesti do pogoršanja kardiovaskularnog statusa.
1. Azitromicin u kombinaciji s klorokinom može dovesti do oporavka simptoma, ali ta kombinacija može dovesti do QTc prolongacije i potencijalno do aritmije - Torsades de Pointes. Zbog toga je potrebno praćenje QTc prije i za vrijeme liječenja, kao i praćenje razine kalija. Interakcija SARS-CoV-2 s renin-angiotenzin-aldosteron sustavom može dovesti do hipokalemije koja dodatno povećava rizik nastanka različitih tahiaritmija.
2. Klorokin može dovesti do AV blokova i QTc prolongacije.
3. Hidroksiklorokin može dovesti do AV blokova, a u kombinaciji s beta blokatorima ili blokatorima kalcijevih kanala do značajne bradikardije i sinkope. Zabilježena je i pojava undulacija atrija (Prikaz pacijenta: u travnju 2020. u Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević hospitalizirana je pacijentica 1976.g. zbog COVID-19 infekcije. Liječena je hidroksiklorokinom i za vrijeme hospitalizacije u jednom navratu zabilježena je novonastala undulacije atrija frekvencije 55/min. Prije hospitalizacije pacijentica nije imala kardiovaskularnih bolesti, ali ima pozitivnu obiteljsku anamnezu).
4. Lopinavir/ritonavir mogu dovesti do PR i QT prolongacije i dovesti do AV bloka visokog stupnja te rijetko do Torsade de Pointes.
5. Remdesivir može dovesti do hipotenzije i bradikardije
Kao posljedica COVID -19 infekcije može se razviti akutni koronarni sindrom, miokarditis, različite aritmije (npr. ventrikularna tahikardija, Torsade de Pointes), tamponada srca, AV blokovi, zatajenje srca, plućna embolija i druge komplikacije.
Trenutno je nepoznato kolika je incidencija i koji tip aritimija se javljao kao direktna posljedica COVID-19 infekcije. U jednoj od retrospektivnih studija u 16,7% slučajeva hospitaliziranih pacijenata razvila se aritmija, u 7,2% akutna ozljeda miokarda (akutna ozljeda miokarda definira se kao povećanje razine troponina te novonastale promjene na EKG-u i UZV-u srca).
Aritimije se smatraju jednom od vodećih komplikacija kod pacijenata s teškim oblikom COVID-19 infekcije. Akutno liječenje aritmija kod COVID-19 pacijenata ne bi trebalo biti drugačije nego kod ne COVID-19 pacijenata i trebalo bi se pridržavati važećih ESC (European Society of Cardiology) i EHRA (European Heart Rhythm Association) smjernica.
Trenutno nema izvještaja o incidenciji supraventrikularnih tahikardija (SPVT) za vrijeme COVID-19 infekcije. COVID-19 infekcija može dovesti do pogoršanja od ranije poznate SPVT ili dovesti do novonastale SPVT. Problem kod liječenje SPVT-a u vrijeme COVID-19 infekcije predstavlja nedostupnost invazivnog liječenja SPVT-a (ablacija). Za liječenje SPVT-a mogu se primijeniti adenozin, beta blokatori ili blokatori kalcijevih kanala (ako su beta blokatori kontraindicirani). Nakon COVID-19 pandemije treba razmotriti indikaciju za ablaciju.
Fibrilacija atrija može biti uzrokovana COVID-19 infekcijom (zbog febriliteta, hipoksije, adrenergičnog tonusa) i može dovesti do novonastale ili rekurentne fibrilacije atrija. Kod pacijenata s teškim oblikom pneumonije, ARDS-om ili sepsom incidencija fibrilacije atrija je visoka. U 23 − 33% kritično bolesnih pacijenata sa sepsom ili ARDS-om javljala se rekurentna fibrilaciju atrija, u10 % novonastala fibrilacija atrija. Novonastala fibrilacija atrija povezana je i s većim mortalitetom, većim rizikom za razvoj srčanog popuštanja i moždanog udara (pogotovo kod starijih pacijenata). Pokazalo se da tome pridonose hipokalemija, hipomagnezemija (inducirana mučninom, anoreksijom, dijarejom i lijekovima), metabolička acidoza i upotreba inotropnih lijekova (posebno dobutamina i dopamina), upala, hipoksija, ishemija, bakterijska superinfekcija i oštećenje miokarda.
Kao i kod ostalih pacijenata s fibrilacijom atrija liječenje se bazira na kontroli ritma, kontroli frekvencije vetrikla i profilaksi tromboembolijskih događaja. Posebno treba obratiti pozornost na slijedeće:
UZV pretrage srca treba izbjegavati tijekom COVID-19 infekcije zbog bliskog kontakta pacijenta i liječnika prilikom pretrage i zbog moguće kontaminacije opreme. UZV srca preporuča se učiniti samo kod teško oboljelih pacijenata ako će nalaz UZV dovesti do promjene u liječenju pacijenta. UZV srca se može koristiti radi procjene funkcije LV, sumnje na perikarditis ili miokarditis. Preferira se transtorakalni UZV srca (po mogućnosti uz krevet pacijenta), a transezofagijski UZV bi trebalo izbjegavati za vrijeme infekcije radi stvaranja aerosola, a može se učiniti nakon izlječenje infekcije.
Prilikom liječenja aritmija za vrijeme COVID-19 infekcije potrebno je voditi računa o interakcijama između lijekova (antivirusnih, antiaritmika i antikoagulantne terapije). Nakon oporavka potrebna je reevalucija pacijenta te odluka o daljnjoj antiartimičkoj terapiji i primjeni antikoagulantne terapije ovisno o CHA2DS2-VASc scoru.
Za sada nema izvještaja od incidenciji ventrikularnih aritmija tijekom COVID-19 infekcije, ali su neke retrospektivne studije pokazale pojavu malignih ventrikularnih aritmija (postojana ventrikularna tahikardija ili ventrilularna fibrilacija) u oko 6% pacijenata. Ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija češće su se javljale kod pacijenata s povišenom razinom troponina (u 17,3% slučajeva u odnosu na 1,5% bez povišenja troponina). To nam pokazuje da je novonastala ventrikularna aritmija marker akutne ozljede miokarda i da je takve pacijente potrebno agresivnije liječiti imunosupresivnim i antivirusnim lijekovima. Kod pacijenata sa od ranije poznatom kardiovaskularnom bolesti ili ventrikularnim aritmijama može doći do egzacerbacije VT/VF zbog COVID-19 infekcije kao okidača.
Kod pacijenata koji ne reagiraju i ne dišu potrebno je upotrijebiti mjere reanimacije. Za vrijeme osnovne reanimacije primjenjuje se samo kompresija prsnog koša, ali ne i ventilacija kako bi se izbjegao rizik udisanja aerosola. Nakon toga samo zdravstveno osoblje potpuno opremljeno zaštitnom opremom nastavlja reanimaciju i može pristupiti intubaciji.
Kod pacijenata s ventrikularanom fibrilacijom ili kod pacijenata s ventrikularnom tahikardijom koji su hemodinamski nestabilni može se učiniti sinhronizirana elektrokonverzija.
Kod pacijenata s postojanom monomorfnom ventrikularnom tahikardijom može se učiniti:
Posebnu pažnju kod pacijenata sa COVID -19 infekcijom treba posvetiti prevenciji Torsades de Pointes. Torsades de Pointes je polimorfna ventrikularna tahikardija s QT prolongacijom koja može biti uzrokovana antivirusnim lijekovima koji mogu dovesti do QT prolongacije (hidroksiklorokinom, azitromiciom), pogotovo u kombinaciji sa sotalololom, elektrolitskim disbalansom, bradikardijom, renalnom insuficijencijom, hipertrofijom lijevog ventrikla ili smanjenom funkcijom lijevog ventrikla. Kod takvih pacijenata potrebno je ukinuti lijekove koji produljuju QT interval, korigirati razinu kalija (ciljana vrijednost K >4,5), intravenozna primjena magnezija, povećanje frekvencije ventrikla ukidanjem lijekova s bradikardnim djelovanjem, a ako je potrebno može se postaviti i privremeni elektrostimulator.
Polimorfna ventrikularnatahikardija bez QT prolongacije nije Torsades de Pointes, ali je obično znak akutnog oštećenja miokarda. Kod takvih pacijenata trebalo bi učiniti UZV srca kao bi se procijenila funkcija lijevog ventrikla i oštećenje miokarda.
Nakon izlječenja COVID-19 infekcije potrebna je reevaluacija pacijenta (pitanje ICD, ablacije).
Tijekom COVID-19 infekcije može doći i do pogoršanja ranije postojećih smetnji provođenja ili doći do novonastalog AV bloka i disfunkcije sinus čvora (pogotovo u slučaju oštećenja miokarda).
Primijećeno je da kod COVID-19 pacijenata frekvencija može biti niža nego što je očekivano kod febrilnih pacijenata. Neki antivirusni lijekovi mogu dovesti do AV bloka ili bloka grane, kao što je klorokin (manje hidroksiklorokin). Smetnje provođenja se mogu javiti i nakon više tjedana pa je potrebno upozoriti pacijente na simptome presinkope, sinkope kako bi se pravodobno javili liječniku.
U liječenju bradiaritmija potrebno je ukinuti lijekove koji mogu dovesti do bradikardije, a ako je potrebno može se postaviti i privremeni elektrostimulator.
Nakon oporavka potrebno je razmotriti da li je potrebna implantacija trajnog elektrostimulatora.
Većina pacijenata imat će blagi oblik COVID-19 infekcije, međutim kardiovaskularni pacijenti imaju veći rizik za razvoj komplikacija i veći mortalitet u odnosu na pacijente bez kardiovaskularnih bolesti.
Zbog toga se tijekom liječenja COVID -19 infekcije preporuča EKG praćenje, optimizacija elektrolita, izbjegavanje lijekova koji mogu dovesti do produženja QT intervala.
S obzirom da za sada nije dostupno ciljano liječenje COVID-19 infekcije, potrebno je na osnovu dostupnih podataka i istraživanja odabrati onaj lijek koji će kod određenog pacijenta imati najviše koristi i najmanje mogućih komplikacija.