Epidemiologija

Ishemijska kardiomiopatija po učestalosti spada u najčešće kardiomiopatije u razvijenim zemljama (u Sjedinjenim Američkim Državama je učestalost procijenjena na 1 od 100 stanovnika), a najčešće zahvaća sredovječne i starije muškarce.

Čimbenici rizika za razvoj ishemijske kardiomiopatije su u stvari čimbenici rizika za razvoj koronarne bolesti općenito:

• šećerna bolest,
• arterijska hipertenzija,
• dislipidemija,
• prehrana bogata zasićenim mastima,
• debljina,
• pozitivna obiteljska anamneza na kardiovaskularne bolesti,
• smanjena tjelesna aktivnost,
• pušenje.

Simptomi i dijagnoza

U postavljanju dijagnoze ishemijske kardiomiopatije centralnu ulogu ima ehokardiografija kojom se procjenjuje ejekcijska frakcija lijevoga ventrikula i utvrđuje eventualna asinergija segmenata miokarda što indirektno upućuje na ishemijsku bolest.

Bolesnici s ishemijskom kardiomiopatijom mogu se prezentirati sa simptomima pektoralne angine (bol u prsima koja se javlja iza prsne kosti ili malo lijevo od nje u vidu težine, stezanja, a može se širiti u vrat, čeljust, rame ili ruku, vrtoglavica, pečenje u epigastriju, mučnina, hladno preznojavanje, palpitacije, zaduha) ili simptomima srčanog zatajenja (buđenje nakon nekoliko sati zbog nedostatka zraka, suhi kašalj, slabost, ubrzano umaranje, gubitak apetita, palpitacije, zaduha kod fizičkog napora, otežano toleriranje tjelesnog opterećenja ili ležećeg položaja, naticanje nogu ili trbuha). Simptomi srčanog zatajenje se obično razvijaju postupno i postaju intenzivniji s vremenom.

U postavljanju dijagnoze ishemijske kardiomiopatije centralnu ulogu ima ehokardiografija kojom se procjenjuje ejekcijska frakcija lijevoga ventrikula i utvrđuje eventualna asinergija segmenata miokarda što indirektno upućuje na ishemijsku bolest. Ehokardiografijom se također može procijeniti i stupanj dijastoličke disfunkcije lijevoga ventrikula koja može biti izražena u ishemijskoj kardiomiopatiji. Za definitivno potvrđivanje ili isključivanje koronarne bolesti bolesnike je nužno podvrgnuti koronarografiji. Ostale metode kojima se može procijeniti ejekcijska frakcija lijevoga ventrikula i indirektno postaviti dijagnoza ishemjske kardiomiopatije su radionuklidna ventrikulografija, magnet srca i ventrikulografija prilikom koronarografije.

Liječenje

U terapiju je potrebno uključiti ACE inhibitore, beta blokatore, acetilsalicilnu kiselinu, te diuretike uz preporuku smanjenog unosa soli za one bolesnike koji imaju kliničke znakove retencije tekućine.

Liječenje ishemijske kardiomiopatije se, s obzirom na terapiju, ne razlikuje znatno od standardnog liječenja srčanog zatajenja i smanjene ejekcijske frakcije lijevoga ventrikula uslijed drugog uzroka. U terapiju je potrebno uključiti ACE inhibitore, beta blokatore, acetilsalicilnu kiselinu, te diuretike uz preporuku smanjenog unosa soli za one bolesnike koji imaju kliničke znakove retencije tekućine. Ostale terapijske mogućnosti uključuju hidroklortiazidske diuretike, nitrate, antagoniste aldosterona i digitalis. Kod određenih bolesnika u obzir dolazi srčana resinkronizacijska terapija  (ugradnja CRT-a)  i  ugradnja ICD-a  (ICD = implantabilni kardioverter-defibrilator )kako bi se ublažili simptomi ili liječile komplikacije ishemijske kardiomiopatije.

Idući korak u liječenju i procjeni ishemijske kardiomiopatije je procjena viabilnosti miokarda. Ovisno o viabilnosti miokarda (ili prisutnosti anginoznih tegoba što ukazuje na prisutnost vijabilnog miokarda), u obzir dolazi revaskularizacija miokarda. Za revaskularizaciju na raspolaganju su nam perkutana koronarna intervencija te aortokoronarno premoštenje (za sada ne postoji dokazana veća korist jedne metode u odnosu na drugu). Međutim, valja naglasiti da kod pacijenata kod kojih su prisutni simptomi srčanog zatajenja (zbog bilo kojeg uzroka) aortokoronarno premoštenje ima određenu prednost pred perkutanom koronarnom intervencijom.

Zaključak

Ishemijska kardiomiopatija je ozbiljna, kronična bolest čiji se tijek uvelike razlikuje od bolesnika do bolesnika te ovisi, između ostalog, i o terapijskim mogućnostima kod pojedinog bolesnika. Kao i uvijek najbolja metoda je prevencija, a to je u slučaju ishemijske kardiomiopatije prevencija koronarne bolesti: prestankom pušenja, postizanjem ciljnih vrijednosti arterijskog tlaka, odnosno ukupnog kolesterola, LDL-a i glikemije, redovitom tjelesnom aktivnosti te zdravom prehranom.

Ozrena Vintera, dr. (KBC „Sestre Milosrdnice“)