Dvostruko slijepo, placebo kontrolirano kliničko istraživanje uključilo je 1300 žena u postmenopauzi  s teškom osteoporozom koje su prethodno već imale dvije umjerene ili jednu tešku vertebralnu frakturu, ali i malu mineralnu gustoću kostiju (T≤ -1.50).

Ispitanice su bile nasumično podijeljene u dvije grupe, u grupu koja je jednom dnevno supkutano primala teriparatid (20μg) i tjedno peroralni placebo te u grupu koja je primala dnevne placebo injekcije i tjednu peroralnu dozu risedronata (35mg).

Unutar dvije godine provedenog istraživanja, u grupi koja je primala risedronat u 12% ispitanica pojavile su se nove vertebralne frakture vidljive na RTG-u, dok su se nove vertebralne frakture pojavile u 5% ispitanica u grupi koja je primala teriparatid.

Međutim, za nevertebralne frakture razlika incidencije između dviju grupa bila je nešto niža (u 4% ispitanica u grupi teriparatidom te u 6% ispitanica u grupi risedronatom).

Ovo kliničko ispitivanje suprotstavivši dva lijeka različitih mehanizama, oralni bisfosfonat te supkutani analog PTH, ukazalo je na značajno manji rizik od novih vertebralnih fraktura u terapiji teriparatidom u osoba s teškom osteoporozom.