Doc. dr. sc. Luka Bielen, dr. med., specijalist internist
08.04.2015.
Alfakalcidol je analog vitamina D s povoljnom kliničkom karakteristikom zaobilaženja pretvorbe u bubrezima. Konverzijom u jetri dolazi do njegove pretvorbe u kalcitriol, zbog čega je djelotvoran i kod bolesnika na hemodijalizi. Dok se kod primjene kalcitriola bolesnike treba pažljivo monitorirati zbog rizika hiperkalcemije i hiperkalciurije, incidencija tih nuspojava kod alfakalcidola je izrazito niska.
Nadoknada vitamina D može se provoditi s kolekalciferolom (vitamin D3) i ergokalciferolom (vitamin D2). U metaanalizi 7 randomiziranih kliničkih ispitivanja nešto boljim se u nadoknadi vitamina D pokazao kolekalciferol.
Doziranje vitamina D ovisi o težini deficita i apsorptivnom kapacitetu gastrointestinalnog trakta (znatno veće doze potrebne su u slučaju malapsorpcije), pri čemu je za nadoknadu vitamina D ključna ukupna količina nadomještenog vitamina, a ne interval doziranja (koji može iznositi i do mjesec dana) (9, 12). Po završetku nadoknade dolazi do normalizacije PTH i koncentracije kalcija.
Do suviška vitamina D ne može doći uslijed prekomjernog izlaganja suncu, ali može uslijed pretjeranog peroralnog unosa. Procjenjuje se da „gornja podnošljiva doza“, odnosno gornji limit za odrasle osobe iznosi oko 4000 IU dnevno (višestruko više od preporučenog dnevnog unosa). Gornji limit može biti puno veći kod bolesnika s malapsorpcijom pa u nekih bolesnika mogu biti potrebne doze od 10000 do 50000 IU dnevno za nadoknadu vitamina D. Kod tih bolesnika je za prevenciju intoksikacije potrebno pratiti razinu kalcidiola u serumu.
Prve mjerljive posljedice intoksikacije vitamina D su hiperkalciurija i hiperkalcemija, a do njih dolazi tek kod koncentracija kalcidiola većih od 220 nmol/l. U tom smislu je zanimljivo praćenje primjene alfakalcidola u istraživanju provedenom u Japanu gdje su kod svega 1,1% osoba liječenih alfakalcidolom (najčešće dozom od 1 mcg dnevno) zabilježene nuspojave. Istraživanjem je obuhvaćeno 13.550 osoba koje su alfakalcidol primale kroz do 6 godina. Do hiperkalcemije je došlo u 0.22% slučajeva dok nisu zabilježeni slučajevi nefrokalcinoze (12).
Do hipervitaminoze D uglavnom dolazi uslijed ekscesivnog unosa pripravaka koji sadrže vitamin D (uglavnom više desetaka tisuća internacionalnih jedinica). Akutna intoksikacija se manifestira kao klinička slika hiperkalcemije (konfuzija, poliurija, polidipsija, mučnina, povraćanje, mišićna slabost), a kronična kao nefrokalcinoza i demineralizacija kosti (13).
Osteoporoza je bolest obilježena smanjenom gustoćom i poremećajem mikroarhitekture kosti te povećanim rizikom fraktura te stoga predstavlja važan uzrok morbiditeta i mortaliteta. U patofiziologiji postmenopauzalne osteoporoze važnu ulogu ima manjak estrogena, ali i promjene metabolizma vitamina D. Također, ima dokaza da sa starenjem zbog smanjene ekspresije receptora vitamina D dolazi do smanjenja osjetljivosti ciljnih organa na djelovanje ovog vitamina. (14) Stoga je i u liječenju osteoporoze ključan adekvatan unos kalcija i vitamina D. Utjecaj smanjenja koncentracije estrogena na sintezu kalcitriola (D hormona), kao i drugih čimbenika koji negativno utječu na koncentraciju kalcitriola shematski je prikazan na Slici 4.
Alfakalcidol je analog vitamina D, 1-hidroksikolekalciferol. U Hrvatskoj je dostupan u obliku mekih kapsula od 0.25, 0.5 i 1 mcg. U jetri se hidroksilacijom na položaju 25 pretvara u aktivni oblik vitamina D – kalcitriol (1,25-dihidroksivitamin D), dok se metabolizam u bubregu zaobilazi. Navedeno je jedna od povoljnih kliničkih karakteristika alfakalcidola s obzirom na potrebu primjene vitamina D kod bolesnika s kroničnom bolesti bubrega i onih na dijalizi.
Alfakalcidol je analog vitamina D karakteriziran brzim početkom učinka i relativno kratkim djelovanjem, a može se koristiti u svim poremećajima u kojima se koristi kalcitriol (10).
U više prospektivnih randomiziranih placebo kontroliranih studija dokazano je da analozi vitamina D (alfakalcidol i kalcitriol) povećavaju koštanu gustoću i smanjuju učestalost vertebralnih i nevertebralnih fraktura (15-17). Djelotvornost alfakalcidola dokazana je kod bolesnica s postmenopauzalnom osteoporozom. U randomiziranom, multicentričnom, dvostruko slijepom ispitivanju učinkovitosti i sigurnosti primjene alfakalcidola naspram kombinacije vitamina D i kalcijevog karbonata kroz 18 mjeseci, dokazana je superiornost alfakalcidola u smislu značajnog porasta gustoće kosti lumbalne kralježnice. Sto četrdeset i osam žena s postmenopauzalnom osteoporozom u dobi od 55 do 75 godina, T-skorom manjim od -2.5 i/ili anamnezom barem jedne vertebralne frakture dokazane rtg-om uključeno je u istraživanje. Nakon randomizacije podijeljene su u 2 skupine sa sljedećim režimima liječenja: alfakalcidol 1 mcg dnevno ili vitamin D3 880 IU + kalcijev karbonat 2500 mg (1000 mg kalcija). Koštana gustoća lumbalne kralježnice i vrata femura mjerena je denzitometrijom na početku studije te nakon 12 i 18 mjeseci liječenja. Tijekom ispitivanja praćeni su kalcij, fosfat i kreatinin u serumu. Nakon 12 i 18 mjeseci praćenja porast koštane gustoće lumbalne kralježnice bio je značajno viši kod žena liječenih alfakalcidolom nego kod onih liječenih kombinacijom vitamina D i kalcijevog karbonata: 2.33% naspram 0.70% i 2.87% naspram 0.70% nakon 12 odnosno 18 mjeseci (p=0.018, 0.005) (18).
S obzirom na to da je kalcitriol najaktivniji metabolit vitamina D, često može dovesti do hiperkalcemije i/ili hiperkalciurije, zbog čega je potrebno pažljivo praćenje i korekcija unosa kalcija i doze kalcitriola. Stoga se kalcitriol za nadoknadu vitamina D u osteoporozi generalno ne preporuča (13).
Alfakalcidol osim djelovanja na homeostazu kalcija i fosfata te metabolizam kosti alfakalcidiol pokazuje djelovanje i na imunološki sustav. Naime, manjak vitamina D može doprinijeti razvoju patoloških promjena u broju i funkciji CD4+ pomoćnićkih T limfocita u bolesnika s nediferenciranom bolesti vezivnog tkiva, uslijed čega dolazi do razvoja kompleksnih abnormalnosti imunološkog sustava poput neravnoteže između proinflamatornih i antiinflamatornih citokina. Zold i suradnici istraživali su primjenu različitih doza alfakalcidola kod 21-og bolesnika s nediferenciranom bolesti vezivnog tkiva i pratili promjene funkcije CD4+ T limfocita. Svi bolesnici imali su dokazan manjak vitamina D (razina kalcidiola < 30 ng/ml). Po sedam bolesnika primalo je 0,5 mcg, 1 mcg, odnosno 1,5 mcg alfakalcidola dnevno tijekom 5 tjedana, s optimalnim učinkom doze od 1 mcg. Navedena doza je imala najbolji učinak u smislu nadoknade vitamina D i istovremenog povoljnog utjecaja na imunološki sustav u smislu supresije proliferacije autolognih CD4+CD25- stanica (19).
Nadalje, rezultati opservacijskih istraživanja upućuju na udruženost manjka vitamina D i mišićne slabosti. Iako uzročno posljedična veza nije dokazana, korist nadoknade vitamina D u smislu povećanja mišićne snage vjerojatna je kod bolesnika s razinom vitamina D manjom od 25-50 nmol/l (20). Kod djece s nasljednim manjkom produkcije kalcitriola prisutna je teška mišićna slabost koja se brzo oporavlja nakon nadoknade vitamina (21). Smanjenje mišićne snage i mase (sarkopenija) najuočljivije je zabilježeno u opservacijskim istraživanjima kod osoba s težim stupnjem manjka vitamina D (<25 nmol/l) (22).