Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, procjenjuje se da je oko 50% lijekova neadekvatno propisano, izdano ili prodano te da oko polovica bolesnika nije u stanju uzimati lijekove kako je propisano.

U nastavku nalaze se rezultati jedne prospektivne multicentričea talijanske studije koja je evaluirala razloge posjeta bolesnika hitnoj službi (HS) tijekom razdoblja od godinu dana. Od ukupno 16 963 posjeta hitnoj službi, 575 posjeta, odnosno 3,4%, bilo je povezano s nuspojavama lijekova, a 15,1% posjeta HS rezultiralo je hospitalizacijom. Prema Naranjo algoritmu, zabilježeni neželjeni događaji bili su u 45,9% smatrani vjerojatno povezanima s primjenom lijekova, moguće povezanima u 51,7% i sigurno povezanima u 2,4% slučajeva.

Najčešće nuspojave bile su uzrokovane antibioticima (34,4%), nesteroidnim antireumaticima (NSAR) (22,6%) i antitromboticima (9,4%). Pojedinačno su načešće inkriminirani lijekovi bili amoksicilin s klavulanskom kiselinom, ceftriakson, amoksicilin, levofloksacin, ketoprofen, acetilsalicilna kiselina i diklofenak.

Nuspojave koje su najčešće uzrokovale dolazak u HS bile su:

• alergijske reakcije (64%) na antibiotike i NSAR (preventabilne u 1,9% slučajeva)
• neurološke nuspojave (10,2%) na psihoanaleptike i antiepileptike (preventabilne u 37,3% slučajeva.

Ostale nuspojave kao uzrok pregleda u HS-u bile su:

• gastrointestinalne nuspojave (4,7%) uz NSAR, lijekove koji djeluju na renin-angiotenzin-aldosteron sustav (RAAS), antibiotike, antineoplastike,
• krvarenje (3,7%) uz antikoagulanse i antitrombocitne lijekove, NSAR, lijekove koji djeluju na RAAS i druge,
• poremećaj srčanog ritma (2,9%) uz beta-blokatore, lijekove koji djeluju na RAAS,
• poremećaj krvnog tlaka (2,1%) uz antihipertenzive, psihoanaleptike, antibiotike,
• pokušaj suicida (2,1%) uz psihoanaleptike, antiepileptike,
• ostalo: respiratorni poremećaji (psihoanaleptici, antibiotici), hematološki poremećaji (antitrombotici, psihoanaleptici), hiperglikemija (kortikosteroidi), akutno zatajenje bubrega (diuretici, anti-dijabetici), rabdomioliza (antiepileptici, lijekovi koji djeluju na RAAS, statini), pankreatitis (NSAR, blokatori Ca kanala, kortikosteroidi, imunosupresivi, lijekovi za liječenje osteoporoze), hipoglikemija.

Procjena preventabilinosti nuspojava bila je temeljena na kriterijima Schumocka and Thorntona. Sigurno preventabilnima ocijenjeno je 12,3% nuspojava, vjerojatno preventabilnima 58,4% i nepreventabilnima 29,2% nuspojava. Od ukupno 71 nuspojava u ovoj studiji koje su ocijenjene sigurno preventabilnima, 24 su se odnosile na zloporabu lijekova (uzimanje lijekova bez jasne indikacije ili u prekomjernim dozama - najčešće benzodijazepini, antiepileptici, opioidni analgetici, psihoanaleptici), 20 na pogrešnu primjenu lijekova (način ili doza primjene), 17 na prekomjernu dozu lijekova, 10 na medikacijsku pogrešku, a u jednom slučaju radilo se o primjeni izvan odobrenih indikacija (off-label). Medikacijske pogreške odnosile su se na propisivanje varfarina, inzulina, kortikosteroida, paracetamola, fursemida, levotiroksina, metformina, gliklazida i klonazepama.

Nuspojave koje su najčešće ocijenjene preventabilnima su bile one uzrokovane psiholepticima i antiepilepticima; u 62,7% i 54,5% slučajeva.

Ozbiljne nuspojave su one koje rezultiraju smrću, po život su opasne, uzrokuju hospitalizaciju ili uzrokuju invalidnost. Lijekovi koje su najčešće uzrokovale ozbiljne nuspojave bili su lijekovi s djelovanjem na kardiovaskularni sustav: ozbiljnima je ocijenjeno 85,7% nuspojava diuretika, 84,2% nuspojava kardijalnih lijekova (glikozidi digitalisa, vazodilatatori, antiaritmici, i dr.) te 85,7% nuspojava lijekova koji djeluju na RAAS. Udio ozbiljnih nuspojava uz antibiotike i NSAR, lijekove koji su najčešće uzrokovali dolazak u HS, bio je 18,7% i 15,4%.

Zaključak

Nuspojave lijekova čest su uzrok posjeta hitnoj službi, a zabilježena prevalencija u studijama bila je ovisno o njihovom dizajnu u rasponu od 2 - 20%. Većina studija identificirala je antibiotike, nesteroidne antireumatike i antitrombotike kao skupine lijekova najčešće povezane s nuspojavama, a najznačajniji čimbenici rizika za razvoj ozbiljnih nuspojava su starija životna dob i politerapija. Rezultati istraživanja sugeriraju da je značajan broj nuspojava preventabilan te naglašavaju važnost pažljivijeg propisivanja lijekova u starijoj dobi, posebno antibiotika, analgetika i antitrombotika te potrebu za redovitom evaluacijom terapijske liste bolesnika.

Nedostatni su podatci o udjelu nuspojava u uzrocima posjeta hitnoj službi u Hrvatskoj, njihovim značajkama i preventabilnosti.