Neka su istraživanja pokazala da je kvaliteta zdravstvene skrbi bolesnika s drugim, osobito nezaraznim bolestima, pala zbog fokusa zdravstvenog sustava na COVID-19. No isto tako, promjene u organizaciji života uslijed protuepidemijskih mjera, kao npr. zatvaranje škola, zabrana okupljanja, ograničavanje kulturnih događanja, te druge restriktivne mjere, dovele su do društvene depresije čiji učinci će se sagledati tek u budućnosti.

Pod tako velikim pritiskom i strahom koji je pandemija izazvala u ljudi, razumljivo je bilo da će se pojaviti i neki pojedinci koji neće slijediti srednju struju (engl. mainstream) te će u svladavanju nastalih problema tražiti i neka alternativna rješenja. Propitivanje i preispitivanje svojstveno je medicini kao i drugim znanostima, ali to ne znači da se preliminarni rezultati nekih istraživanja, kao niti dokazano neučinkoviti oblici liječenja, trebaju nametati kao općeprihvaćeni standard. Čak niti u vrijeme pandemije, kao iznimno velike ugroze za čovječanstvo, odgovorna društva moraju slijediti određene stručne i zakonske postulate u donošenju rješenja za dobrobit pučanstva.

A zdravstveni djelatnici u nuđenju rješenja moraju slijediti struku te znanstvene i stručne autoritete, uz stalno preispitivanje učinkovitosti i neškodljivosti postojećih rješenja.

U tijeku pandemije bolesti COVID-19 učestao je broj javnih nastupa liječnika, znanstvenika i drugih medicinskih djelatnika koji šire znanstveno neutemeljene informacije, osobito one o bolesti COVID-19 i mjerama za njeno sprječavanje i suzbijanje. Međutim, širenje netočnih informacija i glasina nije nastalo tek za vrijeme pandemije COVID-19. Vjerojatno najpoznatiji primjer zlouporabe znanosti i objavljivanja znanstveno neutemeljenih (i lažnih) informacija u javnosti jest onaj britanskog liječnika Andrewa Wakefielda koji je 1998. s 12 kolega u čuvenom znanstvenom časopisu Lancet objavio rezultate tzv. istraživanja kojim se navodno dokazuje da cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR, od engl. measles, mumps, and rubella vaccine) uzrokuje autizam. Tek je godinama kasnije razjašnjeno da se radilo o svjesnoj prevari s brojnim, pa i financijskim implikacijama. No već je sama objava navedenog članka toliko negativno utjecala na uobičajenu praksu cijepljenja da stručnjaci i danas ulažu velike napore kako bi suzbili pojavu takvih neznanstvenih i nedokazanih informacija te spriječili da ovakve dezinformacije utječu na donošenje individualnih odluka o cijepljenju vlastite djece, ali i cijepljenje općenito. Štoviše, unatoč pojavi puno kvalitetnijih i dokazano jačih istraživanja, i dalje postoji određena doza sumnje u cjepiva što je posljedica objave Wakefieldovog članka, ali ne samo sumnje u MMR cjepivo već i druga cjepiva novijega datuma . Za razliku od Wakefielda koji je u konačnici bio optužen za prevaru, neki liječnici nikada nisu sankcionirani za izgovorene neistine, iako zagovaraju neutemeljene ili pak provjereno neučinkovite metode liječenja. Tako je jedna majka podnijela žalbu na odluku Kolegija liječnika i kirurga države Ontario koji je odlučio da neće sankcionirati kanadskog liječnika Johna Gannagea koji je njezino dijete s poremećajem iz autističnog spektra liječio kelatorima teških metala, unatoč dokazanoj neučinkovitosti takve terapije. Žalba upućena Odboru za žalbe i osvrte odbijena je na temelju nepostojanja dokaza da takva terapija uzrokuje neposrednu štetu ili ozljeđuje dijete na bilo koji drugi način.

Marko Skender, Rok Čivljak