Znanstvenici ga zovu Citrus limon, a odlikuje se ovalnim oblikom i žutom bojom kore. Plod limuna koristi se na najrazličitije načine. Od njega se dobiva limunska kiselina, a razni parfemi i lijekovi sadrže esencijalna ulja limuna. Limun se koristi i kao poboljšivač okusa kod mnogih jela i pića. Smatra se da limun potječe iz Kine i Indije gdje se uzgaja već dva i pol tisućljeća.

Energetska vrijednost 100g limuna iznosi 26 kcal. Sok jednog limuna zadovoljava polovicu dnevne potrebe za vitaminom C, no treba ga popiti svježe iscijeđenog jer na zraku brzo oksidira. Plod sadrži 30% soka u kojem ima 6-8% limunske kiseline i vitamina C (50-80 mg/100g). Uz vitamin C, limun sadrži skromne količine vitamina B6, kalija i folata.

Limun i limeta sadrže jedinstven udio flavonoida koji posjeduju antioksidativnu i antikarcinogenu aktivnost. Posebno je interesantna skupina flavonoida –glikozidi flavonola - koja uključuje brojne derivate kampeferola. Flavonoidi iz ove skupine sprečavaju diobu stanica raka i posebno su interesantni zbog svoje antibiotičke aktivnosti.

Cijeli niz fascinantnih istraživačkih studija pokazao je značajan utjecaj soka od limuna i limete na stanični ciklus. Naime, sok od limuna utječe na diobu (mitozu), odnosno smrt (apoptozu) stanice, te na aktivnost specijalnih stanica imunosnog sustava – monocita.

Uz impresivan sadržaj fitokemikalija, limun je odličan izvor vitamina C – jednog od najvažnijih antioksidansa u prirodi.

Vitamin C je jedan od osnovnih antioksidansa porijeklom iz hrane i osnovni tjelesni antioksidans topljiv u vodi. Ovaj vitamin putuje tijelom i neutralizira slobodne radikale. Jedna od najvažnijih funkcija ovoga vitamina je zaštita LDL kolesterola od oksidativne štete. Vitamin C je potreban za formiranje kolagena, proteina koji gradi mnoge dijelove tijela poput kosti, mišića i krvnih žila. Igra važnu ulogu u cijeljenju rana. Ovaj vitamin potiče formiranje žuči, pomaže u obrani od virusa i detoksikaciji organizma. Pospješuje apsorpciju željeza iz biljnih izvora.

Vitamin C vitalan je za snažan imunosni sustav. Interes za upotrebu vitamina C kao terapije za običnu prehladu datira još od četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, no teorija nije zaživjela sve dok nobelovac Linus Pauling nije napisao knjigu "Vitamin C i obična prehlada". On je bio uvjeren kako megadoze vitamina C preveniraju i liječe običnu prehladu. Prodaja vitamina postala je masovna, unatoč skepticizmu u medicinskim i nutricionističkim krugovima. Blagotvorni učinci vitamina C dokazani su u segmentu skraćenja trajanja prehlade i ublažavanja simptoma. U vrijeme gripe i prehlade važno je dnevno se opskrbljivati s potrebnom količinom, pa čak pokušati i s potencijalno terapijskom dozom. Preporučena dnevna doza vitamina C je 75 mg, a pušači trebaju uzimati dodatnih 30 mg dnevno. U svrhu prevencije bolesti srca i zaštite od infekcija, optimalna doza je 200 – 500 mg dnevno.