Osobe s oboljelim prvim rođakom imaju 4 do 10 puta veću vjerojatnost od oboljevanja nego osobe bez anamneze bolesti u obitelji. Prijašnje su studije pokazale da osobe bez demencije, no s oboljelom majkom, imaju promjene u pamćenju, smanjen metabolizam glukoze u perijetotemporalnom korteksu i stražnjem cingulumu i povećano odlaganje beta amiloida.

U ovu je studiju uključeno 53 osobe, starije od 60 godina, bez znakova demencije. U 11 je osoba majka bila oboljela, u 10 otac, dok 32 osobe nisu imale oboljelih od Alzheimera u obitelji. Provedeni su kognitivni testovi i snimanje magnetskom rezonancom, na početku studije i nakon 2 godine. Pomoću 3D mapiranja mjeren je volumen tj. stupanj atrofije.

U osoba čija je majka oboljela od Alzheimerove bolesti nađen je veći stupanj atrofije sive tvari i ekspanzija cerebrospinalnog likvora. Također, ova je grupa imala i veći stupanj atrofije prekuneatusa, parahipokampalne regije i hipokampusa u odnosu na druge dvije grupe. Analiza gena APOE-4 pokazala je da nosioci rizičnog alela ε4 imaju veći stupanj atrofije frontalnog korteksa.
Iako ove podatke nije moguće primjeniti individualno niti u kliničkoj praksi, ukazuju na potrebu za većim studijama nasljeđivanja ove bolesti. Autori sugeriraju uključenost mitohondrijske DNA. Bolje razumjevanje načina nasljeđivanja svakako bi pridonijelo boljoj prevenciji i terapiji bolesti.