Uvod

Polipe žučnog mjehura možemo podijeliti na benigne i maligne. Benigni polipi dijele se na prave tumore i pseudo-tumore (1). Pseudo-tumori čine većinu polipa žučnog mjehura (kolesterolski polipi, upalni polipi, hiperplastični polipi, limfoidni polipi, fibrozni polipi, kolesteroloza). Adenomi žučnog mjehura predstavljaju najčešće benigne neoplazme žučnog mjehura i, za razliku od pseudo-tumora žučnog mjehura, mogu posjedovati potencijal adenomsko-karcinomskog slijeda (2). 

Dijagnostika

Pokazalo se da je ultrazvuk kao dijagnostička metoda značajno bolji u otkrivanju polipa žučnog mjehura u usporedbi s kompjutoriziranom tomografijom i/ili kolecistografijom. Problem razlučivanja polipa nastaje kod bolesnika kod kojih istodobno postoji i nalaz žučnih kamenaca.

U slučajevima kada dijagnosticiramo polip ili polipe žučnog mjehura, najčešće tijekom pregleda ultrazvukom, ključno pitanje je radi li se o pseudopolipu, odnosno pseudopolipima, ili adenomu koji može imati potencijal zloćudne transformacije. S obzirom da danas ne raspolažemo dijagnostičkom metodom kojom bismo suvereno mogli razgraničiti radi li se o pseudo-polipu ili adenomu, temeljem čitavog niza dosadašnjih, relativno skromnih istraživanja nastale su preporuke za optimalnu strategiju praćenja i obrade polipa žučnog mjehura (Grafikon 1) (3). 

Liječenje

Općenito, kod mlađih osoba kod kojih su verificirani polipi žučnog mjehura manji od 10 mm, a u kontekstu izostanka simptoma, nikakva terapija nije potrebna. Kod bolesnika kod kojih postoji simptomatologija, najčešće vezana uz bol, elektivna kolecistektomija je opravdana, posebice ako su uz polipe prisutni i žučni kamenci. Kolecistektomija je također indicirana kod bolesnika kod kojih su polipi veći od 10 mm, bez obzira postoji li ili ne simptomatologija. Kod bolesnika s polipima manjima od 10 mm, kolecistektomija je indicirana samo ako se radi o bolesnicima starijima od 50 godina i/ili ako su istodobno prisutni i žučni kamenci. Kad su polipi žučnog mjehura manji od 10 mm i ako se radi o bolesnicima mlađima od 50 godina kod kojih nije moguće dokazati žučne kamence, strategija „praćenja i čekanja“ čini se razboritim pristupom.

Praćenje bolesnika s polipom ili polipima žučnog mjehura

Kada govorimo o praćenju bolesnika s polipom ili polipima žučnog mjehura, uvijek podrazumijevamo pregled žučnog mjehura ultrazvukom. U kojim točno intervalima pratiti bolesnike s polipom ili polipima žučnog mjehura nije etablirano. Svakodnevna klinička praksa sugerira da bi nakon dvije šestomjesečne kontrole u kojima nije zabilježena promjena u veličini polipa uslijedile kontrole u godišnjim do trogodišnjim intervalima.

Literatura

1. Goetze TO. Gallbladder carcinoma: prognostic factors and therapeutic options. World J Gastroenterol. 2015; 21:12211-12217.

2. Kai K. Organ-specific concept and controversy for premalignant lesions and carcinogenesis of gallbladder cancer. Hepatobiliary Surg Nutr. 2016;5:85-87.

3. Ljubičić N, Zovak M, Doko M, Vrkljan M, Videc L. Management of gallbladder polyps: an optimal strategy proposed. Acta clin Croat 2001;40:57-60.

AUTOR: prof. dr. sc. Neven Ljubičić, prim., dr med., znanstveni savjetnik, redoviti profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, redoviti profesor na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor na Medicinskog fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

RECENZENT: prof. dr. sc. Žarko Babić, izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za unutarnje bolesti, KB Dubrava, Zagreb.