O vitaminu D

Hrana bogata vitaminom D uključuje ribu (tuna, sardine, skuša, bakalar, haringa, losos), škampe, goveđu jetru, žumanjak jajeta, sir i mliječne proizvode, neke vrste gljiva te kvasac.

Vitamin D je esencijalan vitamin iz skupine vitamina topivih u mastima. Često se naziva i vitaminom sunca, a steroidna struktura i specifična obilježja čine ga više hormonom nego vitaminom. Neophodan je za regulaciju kalcija i fosfora u organizmu, te sudjeluje u radu bubrega, paratiroidnih žlijezda te crijeva. Za razliku od ostalih vitamina koji se u organizma mogu unositi isključivo prehranom ili dodacima prehrani, vitamin D se može sintetizirati u organizmu, točnije u koži, iz endogenog kolesterola, a pod utjecajem UVB zračenja. Takav način njegove proizvodnje po važnosti i količinskom doprinosu nimalo ne zaostaje za ostalim oblicima njegovog „unosa" u organizam. U normalnim okolnostima, 15-minutno izlaganje suncu, dva puta tjedno, dovoljno je za stvaranje adekvatnih količina vitamina D. Ipak, osobe koje iz bilo kojih razloga nisu u mogućnosti osigurati adekvatne količine vitamina D ovim putem, moraju posebno paziti na adekvatan unos hranom ili, alternativno, dodacima prehrani.

Hrana bogata vitaminom D uključuje ribu (tuna, sardine, skuša, bakalar, haringa, losos), škampe, goveđu jetru, žumanjak jajeta, sir i mliječne proizvode, neke vrste gljiva te kvasac. Današnje tržište nudi i obogaćene prehrambene proizvode poput margarina, mlijeka, cjelovitih žitarica i voćnih sokova koji osiguravaju potreban unos vitamina D.

Za odrasle osobe preporučen dnevni unos u Republici Hrvatskoj je 5 mcg ili 200 IJ, a kao maksimalno dopušteni dnevni unos za zdrave odrasle osobe navodi se 10 mcg ili 400 IJ. Američke smjernice za referentni prehrambeni unos također navode vrijednost od 200 IJ za većinu odraslih osoba, međutim, osobama od 51-71 godine preporučuje se 400 IJ, a osobama starijim od 71 godine čak 600 IJ. Trudnicama i dojiljama ne preporučuje se unos viši od 200 IJ.

Status vitamina D u starijih osoba

Uočeno je da je nedostatak vitamina D česta pojava u starijih osoba koje žive u specijaliziranim zajednicama, te gotovo opća pojava među institucionaliziranim starijim osobama.

Unatoč određenim ograničenjima, najboljom metodom za opisivanje statusa vitamina D u različitih rizičnih skupina, uključujući starije osobe, trenutno se smatraju mjerenja 25-hidroksivitamina D (25OHD) u plazmi.(1)
Pri tome, nedostatak vitamina D definira se donjom granicom plazma 25OHD (oko 50 nmol/l) koja sprječava sekundarni hiperparatiroidizam, povećan obrat kostiju, gubitak minerala kostiju ili varijacije u razini paratiroidnog hormona. Deficit vitamina D definira se kao vrijednost razine 25OHD niža od 25nmol/l.

U časopisu Endocrine Reviews objavljeno je istraživanje razine 25OHD kod različitih populacija u Europi, SAD i Australiji.
Uočeno je da je nedostatak vitamina D česta pojava u starijih osoba koje žive u specijaliziranim zajednicama, te gotovo opća pojava među institucionaliziranim starijim osobama. Izuzetak su SAD, vjerojatno zbog liberalnijeg stava o obogaćivanju namirnica vitaminom D.

U Europi, prosječna razina 25OHD u plazmi starijih osoba koje su živjele u zajednicama iznosila je 21 - 55 nmol/l dok je u SAD ta razina varirala između 71 i 86 nmol/ l. Starije osobe koje su živjele u domovima za starije i nemoćne osobe i sličnim institucijama imale su još niže vrijednosti, u Europi između 9 i 37 nmol/ l, u Australiji između 26 i 40 nmol/ l a u SAD između 53 i 45 nmol/ l. Gerijatrijski pacijenti imali su srednju razinu 3,3 do 29 nmol/l u Europi te 45-71 nmol/ l u SAD. (2)

Vitamin D i zdravstveni status starijih osoba

Starije osobe izložene su povećanom riziku za deficit vitamina D zbog životnog stila koji ne uključuje dovoljno aktivnosti na otvorenome, zbog toga što im se koža značajno stanjila kao i zbog narušene bubrežne funkcije. Deficit vitamina D kod starijih osoba ozbiljno je stanje jer može utjecati na zdravstveni status mišićno-skeletnog tkiva, kardiovaskularnog sustava, bubrega te može za posljedicu imati brojne bolesti i patološka stanja uključujući dijabetes tipa 2, različite oblike karcinoma te narušene kognitivnih sposobnosti.

Vitamin D i osteoporoza

Primarni deficit vitamina D može se nadoknađivati suplementacijom 800 - 1000 IU vitamina D dnevno.

S obzirom da maksimizira intestinalnu apsorpciju kalcija koja je pak osnovni preduvjet normalne homeostaze kosti, vitamin D predstavlja ključnu kariku u prevenciji i liječenju osteoporoze. Slično kao i funkcije ostalih organskih sustava, tako i apsorpcija kalcija starenjem slabi, a taj patološki čimbenik prepoznat je kao uzrok senilne osteoporoze kod starijih osoba. Ova abnormalnost vodi ka sekundarnom hiperparatireoidizmu kojega karakterizira visoka razina paratiroidnog hormona (PTH) te povećana resorpcija kosti i gubitak koštane mase. Vjeruje se da povećanje razine PTH uslijed narušene intestinalne apsorpcije kalcija kod starijih osoba može biti djelomično rezultat nekog od oblika deficita vitamina D: primarnog deficita vitamina D, deficita 1,25(OH)2D3 uslijed smanjene bubrežne produkcije istoga te rezistencije na 1,25(OH)2D3 koja može biti posljedica smanjenja intestinalnih receptora vitamina D uslijed starenja.

Sva tri oblika deficita vitamina D mogu pratiti normalan proces starenja, i svaki se smatra potencijalnim uzrokom intestinalne malapsorpcije kalcija, sekundarnog hiperparatireoidizma te senilne osteoporoze.
Primarni deficit vitamina D može se nadoknađivati suplementacijom 800 - 1000 IU vitamina D dnevno, dok druga dva oblika deficita vitamina D, u svrhu korekcije razine PTH u serumu te malapsorpcije kalcija, zahtijevaju terapiju analogom aktivnog vitamina D (1,25(OH)2D3 ili 1α(OH)D3). S kliničkog gledišta važno je „samo" utvrditi o kojemu se obliku deficita vitamina D kod pacijenata sa senilnom osteoporozom radi kako bi se pristupilo adekvatnoj terapiji. (3)

Prevencija prijeloma

Prema istraživanjima, prevencija nevertebralnih prijeloma ovisna je o dozi vitamina D, kod osoba starijih od 65 godina, više doze vitamina D mogu smanjiti rizik od prijeloma i za 20 %. (4). Oralna suplementacija 700 - 800 IU vitamina D na dan smanjuje rizik za prijelom kuka te nevretrebralne prijelome kod hospitaliziranih ili institucionaliziranih starijih osoba. Dnevna doza od 400IU vitamina D nije dovoljna za prevenciju prijeloma. (5)

Vitamin D i mišićna funkcija

Pokazano je da deficit vitamina D može utjecati na narušavanje mišićnih funkcija te mišićnu slabost. Ova stanja reverzibilna su i zahtijevaju terapiju vitaminom D.(6) Smanjena mišićna funkcija te slabost mišića zajedno sa slabljenjem stabilnost koštanog tkiva, što također može biti posljedica deficita vitamina D povećavaju rizik i broj padova kod starijih osoba.

Vitamin D i rizik od padova

Kod starijih osoba padovi su česta pojava, njihov broj povećava se s godinama pojedinca, a može voditi ka značajnom poboljevanju i smrtnosti. Prema meta-analizi objavljenom u časopisu JAMA, suplementacija vitaminom D može smanjiti rizik od padova kod starijih osoba za više od 20%. (7,8)

Vitamin D i maligne bolesti

Najbolji odgovor na suplementaciju uočen je kod osoba s rakom prostate i pluća te kod onih koji su imali najniže vrijednosti vitamina D.

Više razine 25-hidroksivitamina D u serumu povezane su sa značajno nižom incidencijom karcinoma kolona, dojke, jajnika, bubrega, gušterače, prostate i drugih oblika karcinoma.

Na osnovu opservacijskih studija kombiniranih sa randomiziranim pokusima, projicirano je da bi se godišnjim rastom razine 25OHD u serumu sa 40 na 60 ng/ml (100-150 nmol/l) moglo godišnje prevenirati otprilike 58000 novih slučajeva karcinoma dojke te 49000 novih slučajeva karcinoma kolorektuma u SAD i Kanadi. Pretpostavlja se da bi ovakav rast razine vitamina D u serumu smanjio smrtnost uslijed karcinoma dojke, prostate i karcinoma kolorektuma za polovinu. (9)

Nedavno je objavljena i velika retrospektivna opservacijska studija kojom se nastojao utvrditi utjecaj oralne suplementacije vitaminom D u svrhu nadoknade suboptimalne razine vitamina D kod oboljelih od karcinoma do optimalne razine. U studiji je sudjelovalo 2198 pacijenata (500 sa karcinomom dojke, 328 sa karcinomom pluća, 214 sa karcinomom gušterače, 204 sa karcinomom kolorektuma te 185 sa karcinomom prostate). Kod ukupno 1651 promatranog pacijenata utvrđen je deficit vitamina D (<= 32 ng/ml), te su oni, kao dio terapije, primali 800 IU vitamina D dnevno. Najbolji odgovor na suplementaciju uočen je kod osoba s rakom prostate i pluća te kod onih koji su imali najniže vrijednosti vitamina D. (10)

Vitamin D i depresija

Budući da se i niska razina vitamina D i visoka razina paratiroidnog hormona može liječiti povećanim unosom vitamina D i kalcija prehranom te dovoljnim izlaganjem suncu, ova bi saznanja mogla biti od velike pomoći starijim osobama s depresijom.

Jedna od nedavno provedenih studija povezala je nisku razinu vitamina D i visoku razinu paratiroidnog hormona s povećanim rizikom od depresije u starijih osoba.

U studiji je sudjelovalo 1 282 ispitanika starijih od 65 godina. Autori studije su otkrili da su ispitanici s depresijom imali 14 % nižu razinu vitamina D. Osim toga, u blago depresivnih pojedinaca je razina paratiroidnog hormona bila veća za 5 % odnosno za 33 % u pojedinaca s ozbiljnom depresijom u usporedbi sa zdravim ispitanicima.

Budući da se i niska razina vitamina D i visoka razina paratiroidnog hormona može liječiti povećanim unosom vitamina D i kalcija prehranom te dovoljnim izlaganjem suncu, ova bi saznanja mogla biti od velike pomoći starijim osobama s depresijom, istaknuli su autori ove studije. (11)

Vitamin D i kognitivne sposobnosti

Ispitanici s ozbiljnim deficitom vitamina D (manje od 25nmol/L 25-hidroksivitamina D) imaju gotovo 60% veći rizik za značajno slabljenje kognitivnih sposobnosti te 31% veći rizik za slabljenje izvršne funkcije mozga.

Nedavno objavljena studija u časopisu Archives of Internal Medicine potvrdila je rezultate dosadašnjih brojnih studija koje su ukazale na negativnu vezu između niskog statusa vitamina D te kognitivnih funkcija kod starijih osoba.

Istraživači su u studiju, koja je trajala 6 godina, uključili 858 osoba starijih od 65 godina. Sudionici su na početku studije intervjuirani te su im učinjene krvne pretrage. I na početku i na kraju studije, sudionici su podvrgnuti testiranjima kojima su se utvrđivale kognitivne funkcije - jednom vrstom testa su procjenjivane sveukupne kognitivne funkcije, druga vrsta testa se fokusirala na pažnju, a treća na izvršnu funkciju mozga (sposobnost planiranja, organiziranja i definiranja prioriteta).

Prema rezultatima, sudionici s ozbiljnim deficitom vitamina D (manje od 25nmol/L 25-hidroksivitamina D) imaju gotovo 60% veći rizik za značajno slabljenje kognitivnih sposobnosti te 31% veći rizik za slabljenje izvršne funkcije mozga.(12)

Slični rezultati prezentirani su i u časopisu Journal of Geriatric Psychology and Neurology.

Studija koja je provedena na gotovo 2000 osoba starijih od 65 godina pokazala je da s padom razine vitamina D raste stupanj slabljenja kognitivnih funkcija. U usporedbi s osobama s optimalnim razinama vitamina D, osobe sa najnižim razinama imaju više od dva puta veći rizik od slabljenja kognitivnih funkcija.

Literatura

1. Leif Mosekilde. Vitamin D and the elderly. Clinical Endocrinology (2005) 62, 265-281
2. Lips, P. (2001) Vitamin D deficiency and secondary hyperparathyroidism in the elderly: consequences for bone loss and fractures and therapeutic implications. Endocrine Reviews, 22, 477-501.
3. K.-H. W. Lau and D. J. Baylink. Vitamin D Therapy of Osteoporosis: Plain Vitamin D Therapy Versus Active Vitamin D Analog (D-Hormone) Therapy. Calcified Tissue International Volume 65, Number 4, 295-306, DOI: 10.1007/s002239900702
4. Bischoff-Ferrari HA, Willett WC, Wong JB, Stuck AE, Staehelin HB, Orav EJ, Thoma A, Kiel DP, Henschkowski J.Prevention of nonvertebral fractures with oral vitamin D and dose dependency: a meta-analysis of randomized controlled trials.Arch Intern Med. 2009 Mar 23;169(6):551-61.
5. Bischoff-Ferrari HA, Willett WC, Wong JB, Giovannucci E, Dietrich T, Dawson-Hughes B.Fracture prevention with vitamin D supplementation: a meta-analysis of randomized controlled trials.JAMA. 2005 May 11;293(18):2257-64.
6. Glerup, H., Mikkelsen, K., Poulsen, L., Hass, E., Overbeck, S., Thomsen, J., Charles, P. & Eriksen, E.F. (2000) Commonly recommended daily intake of vitamin D is not sufficient if sunlight exposure is limited. Journal of Internal Medicine, 247, 260-268.
7. Bischoff-Ferrari, H.A., Dawson-Hughes, B., Willett, W.C., Staehelin, H.B., Bazemore, M.G., Zee, R.Y. & Wong, J.B. (2004) Effect of vitamin D on falls: a meta-analysis. The Journal of the American Medical Association, 291, 1999-2006.
8. Kalyani RR, Stein B, Valiyil R, Manno R, Maynard JW, Crews DC.Vitamin D treatment for the prevention of falls in older adults: systematic review and meta-analysis. J Am Geriatr Soc. 2010 Jul;58(7):1299-310.
9. Garland CF, Gorham ED, Mohr SB, Garland FC.Vitamin D for cancer prevention: global perspective.Ann Epidemiol. 2009 Jul;19(7):468-83.
10. Vashi PG, Trukova K, Lammersfeld CA, Braun DP, Gupta D.Impact of oral vitamin D supplementation on serum 25-hydroxyvitamin D levels in oncology.Nutr J. 2010 Nov 23;9(1):60.
11. Hoogendijk WJ, Lips P, Dik MG, Deeg DJ, Beekman AT, Penninx BW.Depression is associated with decreased 25-hydroxyvitamin D and increased parathyroid hormone levels in older adults.Arch Gen Psychiatry. 2008 May;65(5):508-12.
12. David J. Llewellyn; Iain A. Lang; Kenneth M. Langa; Graciela Muniz-Terrera; Caroline L. Phillips; Antonio Cherubini; Luigi Ferrucci; David Melzer. Vitamin D and Risk of Cognitive Decline in Elderly Persons. Arch Intern Med. 2010;170:1135-1141, 1099-1100.
13. David J. Llewellyn, Kenneth M. Langa, and Iain A. Lang. Serum 25-Hydroxyvitamin D Concentration and Cognitive Impairment.J Geriatr Psychiatry Neurol, September 2009; vol. 22, 3: pp. 188-195., first published on December 10, 2008