Uvod

Parkinsonova bolest (PB) je neurodegenerativna bolest. Dobro su poznate, proučene i opisane njene tjelesne i motoričke, neurološke manifestacije, bradikinezija, rigiditet, tremor, gubitak refleksa. Međutim, poremećaji glasa i govora slabije su opisani. Opisano je da 40 do 80 % oboljelih ima neki oblik oštećenja glasa ili govora (1). U ovom prikazu ograničit ćemo se na opis poremećaja glasa. Glas se najčešće opisuje kao monofon, hipofon, monoton, hrapav. Fonijatrijskim pregledom, koji uključuje i laringostroboskopiju, najčešće se nađu insuficijentni glotis, razni oblici iregularnog mukoznog vala, laringealni tremor (2, 3).

Ispitivanje

Proveli smo istraživanje na ispitanicima, govornicima hrvatskog jezika oboljelima od PB-i (3). Ispitali smo 23 bolesnika, od čega 13 muškaraca i 9 žena, srednje starosne dobi 72 godine u kojih je bolest prosječno trajala 6 godina, srednja vrijednost UPRDS-a (Unified Parkinson's Disease Rating Scale)  bila  je 49. Kvalitetu glasa procijenili smo subjektivnim Indeksom glasovnog hendikepa (Voice Handicap Indeks – VHI) i Skalom stupnja hrapavosti, šumnosti, fonasteničnosti i naprezanja glasa (Gradus Roughnes Breathines Asthenia Strain – GRBAS) te objektivnim metodama (glasovne frekvencije, raspon glasa, perturbacija frekvencije, perturbacija amplitude, maksimalno vrijeme fonacije, nalaz videolaringostroboskopije).

VHI značajno je viši u oboljelih od PB. Hipofoničan i monoton glas teže je čuti i razumjeti što uzrokuje poteškoće u komunikaciji koje rezultiraju s manje govorne komunikacije nego što bi htjeli i trebali. Midi i autori (2) nisu našli korelaciju između motoričkog deficita u PB i VHI. To govori u prilog našem mišljenju kako neurološka procjena stanja i rezultata liječenja ne mora odgovarati jačini glasovnih tegoba, već njih treba zasebno evaluirati.

Perceptivna procjena glasa provedena je prema GRBAS skali. Glas oboljelih je lošijih zvučnih karakteristika, hrapaviji, šumniji i napregnutiji od pripadnika kontrolne skupine. Usporedivši te podatke s videolaringostroboskopskim nalazom vjerujemo da im uzrok možemo naći u insuficijenciji glotisa i abnormalnostima mukoznog vala prisutnih u većine pacijenata. Te morfološke promjene dovode do čujnih akustičkih fenomena. Laringealni tremor prisutan je u 28,5 % oboljelih koje smo promatrali. Učestalost laringealnog tremora različita je, prisutna čak i do 55 %, ovisna o težini kliničke slike.

Od izmjerenih akustičkih parametara samo raspon glasa i maksimalno vrijeme fonacije pokazali su značajne razlike između dvije skupine. Pacijenti s PB imaju poremećenu plućnu funkciju, oslabljen inspirij zbog slabosti inspiratorne muskulature te zbog toga i smanjen inspiratorni volumen. Insuficijentan glotis uzrokuje pojačan protok, bijeg zraka kroz glasnice tijekom fonacije. Srednja dob naših pacijenata je 72 godine, a potvrđeno je da u starije populacije započinje proces gubitka mišićne mase i snage interkostalnih mišića. Zbog svega navedenog smatramo da je opravdano kod PB očekivati skraćeno maksimalno vrijeme fonacije kako i naša mjerenja potvrđuju.

Kada uspoređujemo rezultate samoprocjene glasovnog poremećaja s rezultatima slušne preceptivne procjene, tj. kako drugi čuju i ocjenjuju glas u PB, nailazimo na sličan udio poremećaja glasa (61 % i 70 %) kao i na značajnu korelaciju između navedenih metoda procjene (r = 0,66; P = 0,001). 

Zaključak

Unatoč tome što radovi pokazuju značajnu prevalenciju glasovnih tegoba u oboljelih od PB, samo mali dio uključen je u neki tretman s ciljem poboljšanja stanja. Prema istraživanju iz 1994.godine, samo 3 % oboljelih s glasovnim tegobama bilo je uključeno u glasovnu rehabilitaciju, a prema novijim istraživanjima taj broj je narastao na 20 %. Iako je naš uzorak malen i samo s jednog uskog područja Središnje Hrvatske, držimo ga reprezentativnim za cijelu zemlju. No svakako je indikativno da ni jednom našem ispitaniku nikada nije ni ponuđena mogućnost glasovne rehabilitacije. Iz svega iznesenog proizlazi da glasovne poremećaje govornika hrvatskoga jezika oboljelih od PB treba detaljnije dokumentirati i objektivizirati, procjenu glasovnih tegoba uključiti i u procjenu kliničkoga stanja, količine oštećenja i u procjenu uspjeha liječenja. Nužna je kvalitetna suradnja medicinskih i nemedicinskih struka, neurologa, fonijatara, glasovnih terapeuta.

Literatura

1. Hartelius L, Svensson L (1994) Speech and swallowing symptoms associated with Parkinson’s disease and multiple sclerosis: a survey. Folia Phoniatr Logop 46(1): 9-17
2. Midi I, Dogan M, Koseoglu M, Can G, Sehitoglu MA, Gunal DI.Voice abnormalities and their relation with motor dysfunction in Parkinson's disease. Acta Neurol Scand. 2008. Jan; 117(1):26-34
3. Bauer V, Alerić Z, Jančić E, Miholović V. Voice quality in Parkinson’s disease in the Croatian language speakers. Collegium antropologicum. 2011;35 Suppl 2:209–12.
4. Noble E, Jones D, Miller N,  Burn D (2006) Speech and language therapy provision for people with Parkinson’s disease. Int J Ther Rehabil 13(7): 323-27