Radi se o pacijentu, 35 godina, po zanimanju stolar (restaurator starog namještaja, neoženjen).

Familijarna anamneza: negativna.

Prve tegobe javile su se u 33. godini u vidu bolova u vratu te osjećaja ukočenosti desnog ramena. Usto, primjetio je da se brže umara, pad radne energije te bol u mišićima. Pri nešto dužem hodu javio bi se „grč“ u desnom stopalu, poglavito palcu. Postao je promjenjivog raspoloženja.

Javio se svom obiteljskom liječniku koji ga upućuje na fizikalnu terapiju. Nakon provođenju iste nije došlo dopoboljšanja tegoba.

Tijekom vremena tegobe progrediraju, uz pojavu tremora u desnoj šaci (u mirovanju, ali i prilikom izvođenja finijih pokreta što mu je počelo značajno ometati rad), osjećaj ukočenosti proširio se duž čitave desne ruke,“promijenio“ mu se rukopis, brijanje je postalo otežano. Glas je postao tiši. Počeo je gubiti interes za druženjem, postao je lošeg raspoloženja, gubio samopouzdanje. Primjetio da ima problema s koncentracijom. Najviše ga je tištilo to što radne zadatke više nije mogao obavljati uobičajenim tempom. Lijiečnik obiteljske medicine je uveo u terapiju antidepresiv (SSRI), te vitaminoterapija.

S obzirom da nije došlo do poboljšanja, liječnik ga upućuje na pregled neurologu i psihijatru. Psihijatar preporuča nastavak uvedene terapije, ali i on preporuča pregled neurologa.

S obzirom na anamnezu, klinički tijek, te opći i neurološki status prvenstveno pada sumnja na Parkinsonovu bolest (PB). S obzirom na dob i na mogućnost preklapanja simptoma bilo je potrebno u diferencijalnoj dijagnostici isključiti druge entitete:DOPA - osjetiljiva distonija; M.Wilson; Huntingtonova bolest; sindrom hemiparkinsonizma-hemiatrofija; PKAN, neuroakantocitoza; mogući jatrogeni uzroci).

Zbog toga učini se CT mozga, MR mozga (1,5T), testovi poremećaja metabolizma, psihologijsko testiranje, pregled neurooftamologa, te DaT-Scan. Po učinjenoj obradi postavi se dijagnoza idiopatske Parkinsonove bolesti (Young-Onset tip PB-a). Potom se odredi (MDS)- UPDRS (Unified Parkinson`s Disease Rating Scale), te zbog bihevioralnih smetnji Hamiltonova skala depresije, skala apatije.

S obzirom na dob, odluka o terapiji puno je izazovnija i traži da se uzmu u obzir sve specifičnosti bolesti u ranoj dobi koje su multifaktorijalne. Postavlja se pitanje treba li odgoditi ili započeti liječenje; s kojom vrstom lijekova započeti; uz motorne simptome ispravno prepoznati i ne-motorne simptome, poglavito bihevioralne jer nekritično uvođenje nepotrebnih lijekova može još dodatno smanjiti već ionako narušenu kvalitetu života. Treba uzeti u obzir sve psihološke, socijalne (radne) te emocionalne faktore.

Nakon razgovora pacijent se suglasio sa započinjanjem liječenja. Uvede se u terapiju selektivni MAO-B inhibitor (razagilin 1 mg), te zbog tremora koji izrazito ometa pacijenta u radu, uvede se biperidin do doze 3x ½ tbl. Po uvidu u bihevioralne smetnje iz terapije se izostavi antidepresiv (predominira apatija koja u ovom slučaju ne koegzistira s depresijom). Na kontrolnom pregledu pacijent navodi smanjenje tremora, ali bez bitnijeg drugog poboljšanja. Usporedbom kontrolnog UPDRS-a s inicijalnim (suboptimalna kontrola simptoma) odluči se u terapiju uvesti selektivni DA-agonist (ropinirol, tablete s produljenim djelovanjem), u incijalnoj dozi od 2mg ujutro uz povećanje do doze od 6mg u naredna 3 tjedna.

Na kontroli bilježi se dobar oporavak motornih funkcija (mjeren kroz stavku I,II,III UPDRS-a, te mjereći rezultat skale apatije, bez nuspojava. Pacijent se i subjektivno puno bolje osjeća.

Trenutačna terapija: ropinirol a 8 mg ujutro; razagilin a 1 mg ujutro, biperidin 2x1/2 tbl na dan.

Literatura

1. www.plivamed.net/Parkinsonova-bolest-uvod-etiologija-i-patologija

2. Zdravstveni karton pacijenta